Iskonska mržnja

“Srpska demokratska stranka (SDS) i Republika Srpska (RS) nisu imale politiku da uklone Muslimane i Hrvate sa teritorija na koje su polagale pravo”, tvrdio je Tadić, lokalni zvaničnik iz Sanskog Mosta, u pisanoj izjavi koja je uveda u spis.

Po optužnici protiv generala Mladića (72), ratnog komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), Sanski Most je jedna od sedam bosanskih opština u kojima je progon nesrpskog stanovništva imao razmjere genocida.

Tadić je izjavio da su rat u toj opštini izazvali Muslimani, odbijajući da se razoružaju i napadajući Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) i policiju. Istovremeno, sugerisao je da je to bio dio plana zapadnih zemalja da rasture Jugoslaviju.

Iako je negirao da je bio član SDS-a, Tadić je, tokom unakrsnog ispitivanja, potvrdio da je bio saradnik u “Informatoru” te stranke. Zastupnik Optužbe citirao je iz tog biltena niz pogrdnih opisa Muslimana i Hrvata koji, po publikaciji, namjeravaju da Srbima “vade oči”; “siluju” i “ubijaju”, kao i da “pripremaju genocid” nad njima.

“Kad se govori istina, to nije propaganda, nego da se svi osvijeste”, prokomentarisao je svjedok.

Upitan da li i misli da Muslimani “nisu ljudi”, a da Hrvati “imaju gen da ubijaju bolje i jače od sebe”, što je objavio “Informator”, Tadić je odgovorio da se “ne slaže s tim riječima”, koje je nazvao “žešćim”, ali da se “slaže” da je postojala opasnost koja je njima opisana.

Tadić je potvrdio da je 1992. mještanima muslimanskih sela oko Sanskog Mosta rekao da su Muslimani “islamizovani Srbi” koji imaju namjeru da “nanesu što veću štetu Srbima” i da je to nazvao “iskonskom mržnjom”. Prema Tadićevoj pisanoj izjavi, to je bila misija “čuvanja mira”.

Na sugestiju tužioca, Mladićev svjedok je kazao da je znao za ubistvo devetorice Hrvata u selu Škrljevita (općina Sanski Most) u novembru 1992, koji su, po riječima srpskih zvaničnika, bili “obični ljudi, a ne ekstremisti”.

“Svako zlo i ubistvo me je boljelo, naročito zbog mog naroda, jer znam da na zlu ništa dobro neće ostati… To je veliko zlo prema nama Srbima, koje mi sami sebi činimo”, rekao je Tadić.

Svjedok je prihvatio i da je u Sanskom Mostu bilo srušeno 18 džamija i da je vidio ostatke, ali je tvrdio da “ne zna” ko je to učinio. Dodao je i da je “moguće” da su lokalne vlasti, u februaru 1993, donijele odluku da izmjeste džamijska groblja.

Prije Tadića, iskaz u Mladićevu odbranu dao je i Rato Runjevac, predratni viši javni tužilac u Sarajevu.

Runjevac je posvjedočio da su, u prvim danima rata u BiH, muslimanski zvaničnici tolerisali, umjesto da procesuiraju, nedjela Juke Prazine u Sarajevu i braće Šabanović u Višegradu.

Sugerisao je i da je “policija pustila” ubicu srpskog svata na Baščaršiji, 1. marta 1992, iako su ga “svjedoci prepoznali”.

Dok ga je kratko unakrsno ispitivao tužilac, Runjevac je, međutim, kazao da je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović “pozitivno uticao” na Murata Šabanovića da 5. aprila 1992. ne sruši branu u Višegradu, čime je javno prijetio.

Na primjedbu sudija da je to suprotno njegovoj tvrdnji iz pisane izjave da je Izetbegović pružio podršku Šabanoviću umjesto da ga “procesuira”, Runjevac je odgovorio da smatra da su Izetbegovićeve vlasti, poslije incidenta, “mogle narediti da se procesuira” Šabanović.

Odluku muslimanskih i hrvatskih zastupnika da, u odsustvu Srba, raspišu referendum o nezavisnosti BiH, s kraja oktobra 1991, Runjevac je nazvao “protivustavnom”.

Mladić je optužen i za genocid u Srebrenici, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika međunarodnih snaga za taoce.

Nastavak suđenja zakazan je za 18. decembar.