Alibi za optuženog Bjelicu

Branislav Vuković, automehaničar iz Nikšića, ispričao je da je optuženog Zorana Bjelicu upoznao u junu 1992. godine kod Slavka Pekovića, koji je u to vrijeme držao auto-otpad i piljaru.

Svjedok je kazao da je Bjelica tada radio na poslovima majstora u radionici, ali i kao vozač koji je dostavljao voće i povrće iz Podgorice za Nikšić.

Napomenuo je da je znao da je Bjelica došao kao izbjeglica iz BiH, te da mu je lično pomogao da se skloni od Vojne policije, koja je u to vrijeme vršila mobilizaciju vojno sposobnog stanovništva.

“Ja sam ga sakrio bar 100 puta. Sve su kupili i slali na ratište. Da su njega uhvatili, odmah bi ga vratili u BiH”, objasnio je Vuković.

Drugi svjedok Odbrane, Dragan Popović je kazao da je radio zajedno sa optuženim Bjelicom na poslovima vozača u Nikšiću.

Popović je potvrdio da je od juna 1992. do juna 1993. godine svakodnevno viđao Bjelicu, jer su radili u firmi u kojoj nisu imali dan odmora.

“Glavom i bradom tvrdim da Bjelica nije mogao u ovih godinu dana da pređe granicu i ode u BiH. Mi smo se svaki dan viđali i ja vam garantujem da smo svaki dan u tom periodu bili zajedno”, rekao je Popović.

Kao treći svjedok Odbrane svjedočio je Vojislav Bjelica, koji je optuženog upoznao u Gacku uoči početka rata. Svjedok Bjelica je objasnio da mu je optuženi krajem maja 1992. godine zvonio na vrata te tražio da pomogne njemu i njegovoj porodici.

“Ja sam Zorana i njegovu porodicu primio u svoju kuću u Nikšiću. Kod mene su stanovali mjesec dana, dok se Zoran nije zaposlio u radionici kod Slavka Pekovića, kada je iznajmio stan. U narednih godinu dana sam ga sretao u Nikšiću”, objasnio je svjedok.

Zajedno sa Zoranom Bjelicom, za zločine počinjene u Kalinoviku sudi se i Marinku Bjelici te Novici Tripkoviću. Tužilaštvo BiH ih tereti da su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), u avgustu 1992. učestvovali u ubijanju i mučenju civila bošnjačke nacionalnosti koji su bili zatvoreni u prostorijama Osnovne škole “Miladin Radojević” u Kalinoviku.

Tokom unakrsnog ispitivanja svi svjedoci Odbrane su potvrdili da nemaju saznanja da je optuženi Bjelica u toku 1992. i 1993. godine išao na ratište u BiH, ali da znaju da je bio prijavljen Crvenom krstu, od kojeg je kao izbjeglica dobijao humanitarnu pomoć.

Na ovom ročištu Odbrana prvooptuženog Marinka Bjelice uložila je i devet materijalnih dokaza, čime je završen dokazni postupak ovog optuženog.

Advokat Dragan Međović uložio je dokumente koji potvrđuju da je prvooptuženi ratni vojni invalid, kao i da je bio ranjen 3. avgusta 1992. godine.

U dokazima se nalaze i zapisnici o saslušanju svjedoka Tužilaštva koji su dati Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužilaštvu BiH.

Ćazim Hasanspahić, tužilac Tužilaštva BiH, prigovorio je na uložene dokaze koji se odnose na saslušanje svjedoka, objasnivši da mu nije jasno šta se tačno ovim dokumentima dokazuje.

“Vrlo površno i paušalno se daju objašnjenja vezano za ove dokumente. Nema detaljnih objašnjenja šta se tačno dokazuje i smatram da su ovi dokazi nerelevantni”, kazao je Hasanspahić.

Sljedeće rošište zakazano je za 24. decembar, kada će Odbrana drugooptuženog saslušati pet svjedoka.