Optuženog viđali na Zaglavku
This post is also available in: English
Svjedok Milan Zečević je rekao da je početkom juna 1992. raspoređen na brdo Zaglavak, a da je među vojnicima na toj liniji bio i optuženi Racković.
“Komanda nas je rasporedila da držimo kotu. Niko od nas nije odatle išao kući. Znam da je komandant tražio zamjenu, ali nam je nisu odobravali. Polovinom jula smo se vratili kući, tačnije 12. jula, na srpski praznik Petrovdan, po prazniku se i sjećam povratka”, kazao je svjedok.
Racković je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od maja 1992. do kraja augusta iste godine učestvovao u napadima na bošnjačka sela, zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima osoba na području Višegrada, te silovanju.
Neke od nezakonito uhapšenih osoba, kako smatra Tužilaštvo BiH, nikada nisu nađene, a tijela pojedinih civila ekshumirana su 2000. na lokaciji “Slap” u Žepi.
I Momir Ninković, drugi svjedok Odbrane koji je svjedočio na ovom suđenju, potvrdio je da je Rackovića viđao na Zaglavku. Ninković je kazao da je optuženog na ovom lokalitetu viđao u maju, junu, te prvoj polovini jula 1992. godine.
Svjedok Ninković, koji je početkom rata raspoređen u vojnu policiju, ispričao je da je sa komandirom išao do škole u selu Orahovci, gdje je čuo da ima zatvorenih ljudi, kako bi ih pustili.
“Kod škole smo zatekli jednu grupu mladih ljudi. Ličili su na sve osim na vojsku, kao kriminalci. Bili su našminkani bojama, nosili su trake i marame. Došlo je tu do prepirke njih sa našim komandirom, koji im je rekao da moraju pustiti te ljude”, naveo je svjedok.
Po ulasku u školu, kako je dodao, komandir je zatvorenim ljudima kazao da će biti pušteni da idu kućama, a oni su mu rekli da nisu maltretirani. Na pitanje Odbrane da li je tokom boravka kod škole vidio Rackovića, svjedok je odgovorio da nije.
“Kad sam dolazio u Zaglavak, tamo sam ga viđao, ali dolje nisam”, kazao je on, dodavši kako mu je poznato da je Racković u julu 1992. bio ranjen.
Suđenje se nastavlja 26. novembra.
