Naređeno mu da siluje

Svjedok KV-14 je kazao da je 11. juna 1992. uhapšen i odveden u fabriku kože “Proleter”, a potom u pilanu, gdje je u više navrata premlaćivan do gubitka svijesti.

“Probudio sam se u traktorskoj prikolici pred policijskom stanicom u Kotor-Varoši. U prikolici su bila mrtva tijela. Iskočio sam i krenuo prema kući”, kazao je kroz plač svjedok i dodao da su ga potom uhvatili vojnici, koji su pokušali da ga zakolju.

On je naveo da mu je život spasio policajac koji je otjerao vojnike od njega i odveo ga u policijsku stanicu, u jednu kancelariju u koju su ulazili Savo Tepić i izvjesni Boki Kršić, te Sejdo Tatar. U ovu kancelariju su nakon nekoliko sati dovedeni i drugi ljudi, a među njima KV-7 i Stipo Puškarić, te KV-5 i njen suprug.

“Natjerali su me da nasilnički seksualno zlostavljam KV-5, koja je bila vezana na nekom stolu, gola. Naredio je Đukić Neđo, a uniformisana osoba je snimala. Legao sam go na njeno tijelo, ali nisam ništa uradio”, prisjetio se uznemireni svjedok.

On je dodao da je KV-5 bila bez svijesti, te da je tjeran da “liže njenu krv”. Naveo je da je tjeran i da oralno zadovoljava druge zatvorenike, te ima odnos sa njima.

Nakon toga, kako je rekao, odveden je u drugu kancelariju, gdje mu je Savo Tepić naredio da potpiše izjavu u kojoj se navodi da je on “vođa crnokošuljaša”. Tada je u prostoriji bio prisutan i novinar koji je to snimao.

Savi Tepiću, Dragoslavu Bojiću, Dušku Vujičiću, Dušku Maksimoviću, Radojku Keveroviću, Radetu Škoriću i Iliji Kurušiću sudi se za učešće u zatvaranju, mučenju i drugim nečovječnim djelima protiv Bošnjaka i Hrvata.

Prema optužnici, Tepić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), Bojić komandir policijske stanice u Kotor-Varoši, Vujičić aktivni policajac, Maksimović, Škorić i Keverović rezervni policajci, a Kurušić pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).

Na pitanje Odbrane zašto ranije nije spomenuo Savu Tepića, svjedok je kazao da nije psihički dobro, te da ne može uvijek sve reći.

Svjedok KV-14 je naveo da su zatvorenici maltretirani i tučeni, te zatvarani u male i skučene prostore, u kojima su gubili svijest.

Njega su, kako je ispričao, transporterom odvezli sa još dvije osobe u Centar javne bezbjednosti u Banjoj Luci, gdje je opet premlaćivan i ispitivan. Uspio je, kako je naveo, pobjeći i skrivati se u šumama 17 dana, a potom su ga opet uhvatili i zatvorili.

“Otvorili su vrata i rekli da izađem. Nisam se mogao kretati. Vidio sam Duška Vujičića, poznavao sam ga, on me ranije tukao. Sa njim je bio jedan specijalac. Oni su me zelenim ‘mercedesom’ odvezli u Čelinac”, rekao je svjedok.

On je kazao da je odvezen u policijsku stanicu Kotor-Varoš, a potom u zatvor iza zgrade suda, gdje je bio do sredine oktobra 1992. godine. Naveo je da je i tu bio premlaćivan, te da su uslovi bili neljudski.

Prema njegovom iskazu, u tom zatvoru su život izgubile tri osobe, a među njima i Edin Zembić, koji mu je jedne prilike prošaputao: “Kršić i Duško Maksimović”.

Na pitanje Odbrane Duška Maksimovića kako poznaje optuženog, svjedok je kazao da je i njega udario palicom po glavi, te da ga zna odranije, jer je igrao fudbal.

Advokat Milan Romanić  konstatovao je da je svjedok liječen od depresije, te da ima slabije pamćenje, kao i to da ne može odrediti vrijeme događaja. Odbrana optuženog Keverovića tvrdi da je svjedok psihički bolesnik, koji je pomiješao halucinacije i stvarne događaje.

Na ovom ročištu iskaz je dao i Marijan Miškić, koji je kazao da je jedan dan bio pritvoren u policijskoj stanici u Kotor-Varoši i premlaćivan, a da je poslije prebačen u zatvor iza suda, gdje je proveo tri mjeseca.

Miškić je uslove u zatvoru opisao kao katastrofalne, navodeći da su ljudi vršili nuždu jedni po drugima, da su premlaćivani i odvođeni na prinudne radove.

Suđenje se nastavlja 1. decembra.