This post is also available in:
Nehru Manjušak se prisjetio dolaska jedinice “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), kojoj je pripadao Hodžić, u Jablanicu u aprilu 1993. godine. Svjedok je naveo da je ubrzo postao logističar ove jedinice, te da je tako upoznao optuženog, kojeg je opisao kao “mršavijeg i sitnijeg”.
“Bio je pun života, veseo, komunikativan”, kazao je Manjušak, te dodao kako se Hodžić nije ponašao nasilno.
Upitan o zarobljenicima na planini Igman, Manjušak je odgovorio kako je o tome čuo iz ovog sudskog postupka.
Hodžić i Dževad Salčin, također pripadnik jedinice “Zulfikar”, optuženi su za mučenje, premlaćivanje i seksualno zlostavljanje hrvatskih i srpskih zatvorenika na planini Igman u prvoj polovini 1993. godine.
Svjedoci Tužilaštva BiH, koji su rekli da je Hodžić tukao i zlostavljao, naveli su da je optuženi imao ožiljak na licu. Svjedok Manjušak je kazao kako optuženi nije imao ožiljak na licu. On je svjedočio i o stanju optuženog nakon što je ranjen 1995. godine.
“Vidio sam ga kada je izašao sa liječenja. Žena ga dovela kod mene. Nije poznao ni mene, ni moje, ni moje prijatelje”, rekao je on, dodavši kako je optuženog viđao i poslije, i da je bio isti.
Danas mu, kako je kazao, Hodžić izgleda mnogo bolje.
Šerif Dedović, drugi svjedok Odbrane, ispričao je kako je Hodžića upoznao 1992. godine u logoru u Morinju (Crna Gora). Uslovi u logoru, rekao svjedok, bili su “nikakvi”, napomenuvši da su tu mučeni i premlaćivani, kao i da je hrana bila loša.
Iz logora su, kako je kazao, razmijenjeni u augustu 1992. godine. Odgovarajući na pitanja tužioca Vladimira Simovića, svjedok je rekao kako se ne bi svetio osobama koje su ga mučile u logoru.
Suđenje se nastavlja 20. novembra
