This post is also available in: English
Sud u Strasbourgu je zaključio da država BiH ipak provodi mnoge aktivnosti u vezi sa pronalaskom nestalih i procesuiranjem odgovornih kada su u pitanju osobe nestale na području Prijedora i Sarajeva.
Porodice nestalih su razočarane odlukama Evropskog suda za ljudska prava, i ističu da im je ova institucija bila jedina nada da se ubrza pronalazak nestalih, kazne odgovorni i plati odšteta.
Advokati koji su u Strasbourgu zastupali porodice nestalih smatraju da neće biti prihvaćene ni ostale tužbe koje se trenutno nalaze pred Sudom.
Poduzete sve mjere
Sud u Strasbourgu je ove godine razmatrao nekoliko tužbi porodica osoba nestalih tokom ratnog perioda na području Prijedora i Sarajeva. U odlukama je zaključeno da BiH do 2005. godine nije ni imala mehanizme za procesuiranje ratnih zločina.
“To je u njenu ingerenciju došlo tek 2005., što je rezultiralo i donošenjem Strategije za rješavanje predmeta ratnih zločina na državnom nivou. Nađeno je i da su vlasti BiH osnovale institucije za traženje nestalih te donijele Zakon o nestalim osobama”, pojašnjava Zikreta Ibrahimović, zamjenica zastupnice BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava.
U jednoj od odluka Evropskog suda za ljudska prava navodi se da “nije bilo značajnijeg perioda neaktivnosti domaćih organa nakon 2005. godine u pogledu zločina počinjenih u kontekstu etničkog čišćenja na području Prijedora”.
“Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) odlučio je proslijediti Državnom sudu jedan takav slučaj protiv četvorice optuženih u aprilu 2006. godine. Suđenje na Državnom sudu otpočelo je 20. decembra 2006., a do februara 2009. svi oni su pravosnažno osuđeni”, navodi se u odluci Evropskog suda.
Također, u odluci se navodi da su domaći organi, u okviru rokova navedenih u Državnoj strategiji za rješavanje ratnih zločina, poduzeli mjere na procesuiranju drugih predmeta koji se tiču etničkog čišćenja na području Prijedora”.
Pojašnjavajući ove odluke, Ibrahimović kaže da je Evropski sud zaključio i da su u BiH osnovane institucije koje su se bavile pronalaskom nestalih, te da je porodicama nestalih “omogućeno da kroz razne vidove socijalnih davanja dobiju izvjesne naknade”.
“Dakle, svi ovi segmenti na koje su se žalile porodice nestalih ispitani su pred Evropskim sudom. I tu je Sud našao da je zapravo BiH u cjelini – premda ne uvijek dovoljno, ali ipak na zadovoljavajući način – odgovorila ovom problemu tako što je provela mnoge aktivnosti”, kaže Ibrahimović.
Unatoč ovome, porodice nestalih nisu pronašle kosti svojih najmilijih, niti je ko odgovarao za njihov nestanak iako je prošlo skoro 20 godina od završetka rata.
Zbog ovih razloga, porodice nestalih su podnosile tužbe Ustavnom sudu BiH. Iako je ovaj sud u mnogim slučajevima uvažio žalbe porodica i naložio vlastima da im dostave sve podatke o nestalima i omoguće funkcionisanje svih institucija u vezi sa procesom traženja, mnoge odluke nisu provedene.
Porodice su zbog toga počele da podnose tužbe Evropskom sudu u Strasbourgu nadajući se da će ovaj sud uvažiti njihove žalbe te naložiti državi da ubrza pronalazak nestalih i kazni odgovorne.
Poraz međunarodnog prava
Edin Ramulić jedan je od Prijedorčana koji su izgubili tužbu pred Evropskim sudom. On je državu BiH tužio zbog nepronalaska njegovog brata koji je tokom rata odveden iz logora Omarska i ubijen.
Komentarišući odluku Suda u Strasbourgu, Ramulić kaže da, nakon godina nepronalaženja nestalih, porodice ne smatraju da BiH čini dovoljno da nađe njihove najbliže.
“Samo obrazloženje da su institucije u BiH uradile dovoljno, odnosno da čine dovoljno napora da se pronađu nestali, jeste nešto što ne može zadovoljiti ikoga ko nije pronašao svoje. Jer činjenica je da naši još uvijek nisu pronađeni”, kaže Ramulić i dodaje kako smatra da su ovakve odluke “poraz međunarodnog prava”.
Ramulić napominje i da država jeste usvojila Zakon o nestalim osobama, ali da se taj zakon uglavnom ne primjenjuje.
“Mi vrlo dobro znamo da su mnoge stvari urađene tek onako, da se država može odbraniti od ovakvih tužbenih zahtjeva kao što je donošenje Zakona o nestalim, koji se ne primjenjuje skoro ni u jednoj odredbi. Ništa iz njega se nije ispoštovalo i uradilo, dakle mrtvo slovo na papiru, ali se može upotrijebiti kao argument u međunarodnim aktivnostima”, smatra Ramulić.
U Uredu zastupnika BiH pred Evropskim sudom kažu kako ne znaju tačan broj tužbi koje su porodice nestalih podnijele ovom sudu.
Advokat Damir Alagić, koji je pred Evropskim sudom zastupao jednu tužbu u vezi sa nestankom na području Sarajeva, smatra da bi ovaj sud i u narednim presudama mogao donijeti iste odluke.
“Sud u Strasbourgu kad donese presudu, ona je vezana za sve presude koje imaju isti osnov i isto činjenično stanje. Nema potrebe da se sudi više u drugim predmetima ako imamo iste činjenice, iste događaje… Smatram da će Evropski sud za ljudska prava u potpunosti pratiti presude koje su donijeli”, kaže Alagić.
Porodice nestalih ističu kako više ne vjeruju da će svoja prava ostvariti pred Sudom u Strasbourgu, te da im sada samo ostaje da čekaju da država BiH pronađe njihove najbliže i procesuira odgovorne.
