This post is also available in:
Nebojša Todorović je posvjedočio da je nakon odlaska Jugoslovenske Narodne Armije (JNA) iz Višegrada u maju 1992. mobilisan, a da je zatim dobio naređenje da ode u kasarnu Uzamnica.
Prema njegovom iskazu, ubrzo poslije toga u kasarnu je došlo nekoliko mladih pripadnika JNA koji su rodom iz Višegrada, među kojima je bio i optuženi Popović, radi vršenja straže, a da je zatim u Uzamnicu smješten određen broj Bošnjaka “radi njihove bezbjednosti”.
“Policija je dovodila… Muškarci su neko vrijeme bili tu, pa su odvođeni na razmjenu, a žene su čuvali od paravojski”, kazao je Todorović.
On je dodao da su se stražari korektno ponašali prema Bošnjacima, ali da su u Uzamnicu dolazili pripadnici paravojnih formacija koji su maltretirali ljude.
“S pojedinim smo mogli izaći na kraj, ali jedino s Milanom Lukićem nismo. Obavještavali smo komandu, ali opet je dolazio. On ih je tukao, bilo je toga… Čuo sam par puta da ih je tjerao da pjevaju četničke pjesme”, posvjedočio je Todorović.
Prema njegovim riječima, zajedno sa optuženim Popovićem i nekoliko drugih stražara, upravo zbog stalnih dolazaka Lukića i njegovih vojnika u Uzamnicu, u decembru 1992. tražili su i odobrena im je prekomanda na prvu liniju fronte.
Tužilaštvo BiH tereti Gorana Popovića da je, kao stražar u logoru “Uzamnica”, učestvovao u zlostavljanju, premlaćivanju i mučenju, te seksualnom zlostavljanju muškaraca i žena.
Haški tribunal je 2012. godine osudio bivšeg vođu paravojne jedinice “Beli Orlovi” Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora za zločine počinjene u Višegradu, među kojima je i premlaćivanje bošnjačkih muškaraca u logoru Uzamnica.
Odgovarajući na pitanja o Popoviću, svjedok Todorović je kazao da mu je jedne prilike zatvorenik Nurko Dervišević rekao da ga je optuženi “gurnuo u prsa u Uzamnici”.
Todorović je dodao da su Bošnjaci u Uzamnici dobivali tri obroka dnevno i imali istu hranu kao i vojnici, te da su se sami prijavljivali da idu na radove.
Na ovom ročištu je u korist Popovića posvjedočio i Vojo Ćević, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) iz Višegrada, koji je rekao da je optuženog upoznao u decembru 1992. godine, kada je raspoređen na prvu liniju fronta iznad grada.
“Čuo sam tada da su ti ljudi došli svojom inicijativom iz Uzamnice. To nije bilo uobičajeno, to je već period kada je rat uzeo maha i neobično je bilo da ljudi iz pozadine idu svojevoljno na prvu liniju”, rekao je Ćević i dodao da mu nije poznato zašto je optuženi tražio prekomandu iz Uzamnice.
Suđenje se nastavlja 22. oktobra, kada će Odbrana pozvati dva nova svjedoka.
