Krikovi i jauci

Zumra Kovač je ispričala da je početkom juna 1992. zajedno sa drugim zatvorenicima prebačena u školu u Kalinoviku. Među zatvorenicima, kako je kazala, bio je i Suad Hasanbegović, koji je više puta premlaćivan. Svjedokinja je izjavila da nije vidjela ko ga je tukao.

“Bio je izduran toliko, sve su mu bili podlivi krvi”, rekla je Kovač, dodavši da je početkom augusta 1992. godine iz škole izneseno tijelo za koje misli da je Hasanbegovićevo, a koje je bilo zamotano u vojničku deku i ubačeno na kamion.

Istu noć kada je pretučen Hasanbegović, svjedokinja je, kako je ustvrdila, čula jauke i pucnjavu. Za Hasanbegovića je kazala da ga je poznavala od ranije.

Od drugih zatvorenika, Kovač je, kako je rekla, čula da je u školu u Kalinoviku dolazio izvjesni Vojvoda, za kojeg su govorili da se zove Novica Tripković, te da su dolazile i Bjelice.

Ona je ispričala kako je Vojvoda dolazio četiri puta i da je pokazivao prstom i na njeno dijete da “treba za živi štit”.

Svjedokinja je istaknula da je u koritu u školi vidjela i tijelo mladića za kojeg misli da se zove Edin Bičo.

Odgovarajući na pitanje da li je događaj sa Edinom Bičom bio isti dan kao i događaj sa Hasanbegovićem, svjedokinja je kazala da, po njenoj procjeni, jeste.

Marinko i Zoran Bjelica i Novica Tripković su, kao bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), optuženi da su u augustu 1992. učestvovali u ubijanju i mučenju civila bošnjačke nacionalnosti koji su bili zatvoreni u prostorijama Osnovne škole “Miladin Radojević” u Kalinoviku.

Druga svjedokinja na ovom suđenju, zaštićena svjedokinja S7, ispričala je kako misli da su “Bjelicini ljudi odveli Suada Hasanbegovića”. S7 je vidjela da je Hasanbegović prebijen.

“Čula sam kako ga gore tuku, krikove, jauke i kuknjavu. Nisam čula pucanj”, kazala je S7, istaknuvši da je Suad odveden 5. augusta i da se više nije vratio.

Nastavak suđenja je zakazan za 1. oktobar.