This post is also available in: English
Svjedokinja Radojka Žuža je rekla da je polovinom juna 1992. godine odvedena u Dretelj kod Čapljine, gdje je saznala da je Ivan Medić nanio povrede njenom sinu, koji je također bio zatočen.
“Vidjela sam sina razbijene glave i tada još uvijek nisam znala za jezik. To sam kasnije čula. I čula sam da je to uradio Ivan Medić”, ispričala je svjedokinja, dodavši da Medića prije dolaska u Dretelj nije poznavala.
Na pitanje tužiteljice Remzije Smailagić kako se Medić ponašao prema drugim zatvorenicima, Žuža je odgovorila kako je izvodio neke žene i silovao, te da je i nju jednom izveo.
Odbrana optuženog Medića više puta se usprotivila ispitivanju ove svjedokinje kazavši da svjedoči o novim činjenicama, što izlazi iz okvira replike.
Nakon što se Medić predstavio svjedokinji, ona mu je rekla da ga “prepoznaje po očima”. Na pitanje Sudskog vijeća kakve je oči imao Medić, svjedokinja je odgovorila: “Vazda je bio namračen, gledao je ispred sebe”.
Medić je od svjedokinje tražio da ga na fotografijama prepozna, na šta je ona kazala da se ništa ne sjeća.
Mediću se sudi za zločine počinjene u Dretelju, zajedno sa Ivanom Zelenikom, Srećkom Hercegom, Edibom Buljubašićem i Marinom Grubišić-Fejzić. Tužilaštvo smatra da su svi učestvovali u tjeranju zatočenika na prisilni rad i mučenju, a od posljedica zlostavljanja nekoliko osoba je preminulo.
Prema optužnici, Zelenika je bio oficir HOS-a, Herceg komandant Dretelja, Buljubašić zamjenik komandanta, a Medić i Grubišić-Fejzić stražari.
Tužiteljica Smailagić je predložila i deset dodatnih dokaza, kazavši kako ih je naknadno dobila.
Dražen Zubak, branilac drugooptuženog, rekao je da je jedan od tih dokaza već uložen kao dokaz Tužilaštva, te se usprotivio ulaganju ostalih dokaza, a Sudsko vijeće je kazalo da će o ovome odlučiti naknadno.
Suđenje se nastavlja 16. septembra.
