Članak

Užasni uslovi u “Silosu”

21. Augusta 2014.00:00
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, Državno tužilaštvo pročitalo je iskaze dvojice preminulih svjedoka koji su ispričali da su 1992. godine premlaćeni tokom zatočenja u “Silosu”.

This post is also available in: English

Svjedok Božidar Mrkajić kazao je u izjavi datoj Tužilaštvu BiH da je 16. juna 1992. godine pritvoren u “Silos”, gdje je boravio u užasnim uslovima, te da je jedne prilike pretučen metalnom cijevi.

“Hrana je bila loša i oskudna, a i vode je bilo malo. Higijena je bila nikakva… Za sve vrijeme boravka u ‘Silosu’ samo sam se jednom istuširao”, rekao je Mrkajić u izjavi datoj u martu 2011. godine.

Mrkajić je kazao da je u “Silosu” ostao do novembra 1992. godine, kada je razmijenjen, te da je tokom zatočeništva izgubio preko 50 kilograma težine.

Za zločine u “Silosu”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj” na području općine Hadžići, Državno tužilaštvo tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera. 

Kako smatra Tužilaštvo, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika “Silosa”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Mešanović je bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u kasarni “Krupa”, a Kalember stražar u “Silosu”. Ostali su bili pripadnici vojne i policijske vlasti.

Na ovom ročištu pročitan je iskaz i svjedoka Sime Lalušića, koji je rekao da je početkom juna 1992. godine odveden u “Silos”.

Lalušić je u izjavi naveo da je u “Silosu” tučen više puta, te da su uslovi u ćelijama bili izuzetno loši.

“Hrane je bilo veoma malo – tanka kriška hljeba i malo vodice”, prisjetio se Lalušić.

On je istakao da je zbog manjka hrane imao problema s probavom, nakon čega mu je Halid Čović dozvolio da ode kući po lijek.

Prema Lalušiću, u “Silosu” je ostao do početka 1993., kada je odveden u kasarnu “Krupa”. U toj kasarni je dočekao i razmjenu u februaru 1993. godine.

Suđenje će biti nastavljeno u četvrtak, 28. augusta.

Denis Džidić


This post is also available in: English