Krvavi mantili u školi

Svjedokinja Sejda Kešo je kazala da je prošle godine pronašla njegove posmrtne ostatke.

Kako je navela, ona je, zajedno sa svekrom i svekrvom Mulom Kešo te drugim osobama bošnjačke nacionalnosti, zatvorena u Osnovnu školu “Miladin Radojević”.

Svjedokinja je kazala da je, iz učionice u kojoj su bili smješteni, odveden i Edin Bičo, koji se nije više vratio i čiji su posmrtni ostaci također pronađeni prošle godine.

“Edina su odveli navečer, a mog svekra ujutru. Pitao ga Pero Elez kako se zove, uhvatio ga za jaknu, a potom ga bacio. Dvojica su bila ispred vrata”, prisjetila se svjedokinja.

Marinko i Zoran Bjelica te Novica Tripković optuženi su da su, naoružani automatskim puškama, 1. augusta 1992. ili približno tog datuma iz škole izdvojili zatvorenike Suada Hasanbegovića, Edina Biču, Seida Kešu i Hašima Hatića.

Te noći su ih, kako je navedeno u optužnici, pretukli, nakon čega je Kešo preminuo, a sutradan su ubijena i ostala trojica.

Svjedokinja Kešo je rekla da su, dan nakon odvođenja, ona i svekrva otišle u jednu prostoriju, gdje su vidjele tragove krvi i krvave mantile.

Ona je kazala da su, nekoliko dana nakon njenog svekra, “dvojica odveli Hašima, Muju i Redžovića”.

Amira Grebović, koja je bila pritvorena u fiskulturnoj sali škole, posvjedočila je kako je veterinar Suad Hasanbegović pretučen, a potom ponovo izveden, i nikad se više nije vratio.

“Prvi put kad su ga vratili, on je nama rekao da su ga isprebijali. Bio je modar. To je bilo početkom augusta. Drugi put kad su ga odveli, nisu ga više vratili. Neko je ispričao da su ga vidjeli ubijenog u betonskom koritu”, kazala je Grebović.

Svjedokinja je dodala da je u školi vidjela i Edina Biču, kojeg je poznavala odranije.

“Nekoliko puta sam ga vidjela, brzo je čovjek nestao”, rekla je Grebović.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. juli.