Učitelj svjedok, učenici na optuženičkoj klupi

Svjedok Milo Dragić je naveo da je bio u manjoj grupi onih koje su policajci u ljeto 1992. godine odveli u školu u Stuparima, gdje je već bilo srpskog stanovništva.

Kako je kazao, u školi je vidio optužene Safeta Mujčinovića i Zijada Hamzića, koje su molili da ih smjeste u obližnje zgrade jer su bile prazne. Svjedok je naveo da je Hamzić jedini bio u maskirnoj uniformi, zbog čega je zaključio da je komandovao vojskom u Stuparima.

“Udovoljili su mi Safet i ovaj Zijad”, rekao je Dragić, koji je bio učitelj nekima od devetorice optuženika.

Prema optužnici, Mujčinović je bio komandir policijske stanice, a Hamzić komandant Teritorijalne odbrane (TO) u Stuparima.

Zajedno s njima, za zločine počinjene u Kladnju sudi se Selmanu Busnovu, Nusretu Muhiću, Ramizu Haliloviću, Nedžadu Hodžiću, Harizu Habiboviću, Osmanu Gogiću i Kahri Vejzoviću, bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane (TO) te vojne i civilne policije.

Na teret im je stavljeno nezakonito zatvaranje srpskog stanovništva, kao i za premlaćivanje i nečovječno postupanje.

U zgradama prosvjetnih radnika u Stuparima, kako je naveo Dragić, bilo je zatvoreno oko 100 Srba. On je kazao da im je sloboda kretanja bila ograničena, izuzev jednosatne šetnje oko zgrada.

“Policija nas je obezbjeđivala kao zatvorenike, razumijete. Policija nas je obezbjeđivala da ne pobjegnemo”, naglasio je svjedok, koji je rekao da nije premlaćivan.

Među policajcima Dragić je primijetio optuženog Habibovića.

“Hariz je bio moj učenik. Hariz je bio stražar. Ponašao se vojnički”, kazao je svjedok.

U jesen 1992. godine, Dragić je, kako je ispričao, prisustvovao sastanku predstavnika zatvorenika sa predsjednikom općine Kladanj, komandantom ABiH za područje Kladnja, te optuženima Mujčinovićem i Hamzićem. Na prijedlog svjedoka da se “rasformira logor” nije bilo odgovora sa druge strane. Dodao je da se optuženi Hamzić nije uključivao u razgovor.

“Ništa se nije uradilo dok nismo razmijenjeni”, rekao je svjedok.

Dragić je dodao da je na početku bilo nekoliko razmjena, kao i da je njegovoj supruzi optuženi Halilović pomogao da napusti Stupare.

Svjedok je kazao da boluje od epilepsije i da je u prva dva mjeseca zatočeništva imao napade, ali nije imao lijekova.

U februaru 1993. godine svjedok je bio u grupi od 20-ak Srba koji su prebačeni u Tuzlu, gdje im je suđeno.

Osuđen je zbog ilegalnog držanja oružja, kao i zbog toga što je odbio priključiti se Armiji BiH (ABiH). Dragić je rekao da nije znao da je posjedovanje oružja bez dozvole krivično djelo.

Suđenje se nastavlja 11. jula.