Srpska zapažanja nakon eksplozije na Markalama
U nastavku suđenja Ratku Mladiću u Haagu, bivši prevodilac vojnih posmatrača UN-a prenio je navode predstavnika Vojske Republike Srpske (VRS) koji su tvrdili da njihova strana nije odgovorna za stradanje civila na sarajevskoj pijaci Markale.
This post is also available in: English
Milorad Batinić je opisao susret međunarodnih vojnih posmatrača s oficirom VRS-a Markom Lugonjom, koji im je, na osnovu televizijskog snimka s lica mjesta, “dva-tri sata” poslije eksplozije na pijaci 5. februara 1994. godine, rekao: “Ja sam ubijeđen da je to naštiman proces.”
“Kazao je: ‘Moja služba je sve to snimila i rekla šta se desilo… Pogledajte ova dva čovjeka kako bježe s lica mjesta – to je sumnjivo. Pogledajte, kaže, ovdje se nalazi neka noga plastična. Odakle tu noga, a nema tijela?… Pogledajte ove piramide krompira koje se nalaze na tezgama – nijedan krompir nije pao. Pogledajte flaše koje su na tezgama – nijedna flaša nije razbijena, nijedna nije pala’”, citirao je Lugonjine riječi svjedok Mladićeve Odbrane.
Kazao je da je Lugonja posmatračima UN-a sugerisao da su tijela na pijaci podmetnuta.
Prema svjedoku, Lugonja je rekao da je obavještajna služba VRS-a, prije eksplozije, “utvrdila da se zadnjih sedam dana iz mrtvačnice Koševo ne vrše sahrane”.
“Naša služba je uhvatila razgovor dvojice vozača ambulante na muslimanskoj strani. Jasno se čuje kad jedan drugome govori, u šifri: ‘Donesi mi još ledenica’”, prenio je svjedok Lugonjine riječi.
Po Batiniću, pukovnik Lugonja je kazao i da je “broj žrtava i ranjenih ogroman za jednu granatu”, izrazivši sumnju da je VRS to mogla uraditi, jer “nam to uopšte nije u interesu”.
Prema optužnici koja Mladića, tadašnjeg komandanta VRS-a, tereti za terorisanje civila u Sarajevu artiljerijskim i snajperskim napadima, jedna minobacačka granata ispaljena sa srpskih položaja je 5. februara 1994. godine na Markalama ubila 66, a ranila oko 140 građana.
Batinić, koji je i sam bio pripadnik VRS-a prije nego što je postao prevodilac UN-a, tvrdio je i da su vojni posmatrači bili “poluslobodni” kada ih je srpska vojska zarobila u proljeće i ljeto 1995. godine, nastojeći da tako zaustavi vazdušne napade NATO-a.
Prema riječima svjedoka, “kretanje im je bilo ograničeno po kući i oko kuće” u kojoj su i do tada živjeli, a jedan stražar je automatsku “pušku držao u kući i bila je dostupna svima”. Zarobljeni posmatrači su, po svjedoku, mogli da uzmu tu pušku, “ali to nisu uradili zato što su znali da im se ništa neće desiti”.
“Stražar je bio više tu da ih zaštiti od lokalaca”, ocijenio je Batinić.
Optužnica na teret Mladiću stavlja uzimanje za taoce stotina “plavih šljemova”, od kojih je neke VRS izložila kao “živi štit” od aviona NATO-a, vezavši ih kraj svojih objekata koji su bili na meti Alijanse.
Batinić je izjavio i da je VRS u bocama za kiseonik, namijenjenim bolnici Koševo, jednom prilikom pronašla barut i upaljače za granate, što je Mladićeva Odbrana ilustrovala i televizijskim snimkom.
Svjedok je kazao i da su mnogi civili, među kojima i njegov tetak, inače Hrvat, stradali na Grbavici od snajperske i artiljerijske vatre sa muslimanske strane. Drugog svjedokovog rođaka u Sarajevu je, kako je ispričao, “odvela neka policija”, a njegovo tijelo je ekshumirano tek 1998. godine.
Danas započeto unakrsno ispitivanje svjedoka Odbrane Batinića, tužioci će nastaviti sutra, 13. juna.
Mladić je optužen i za genocid u Srebrenici i progon Muslimana i Hrvata širom BiH koji je, od 1992. godine do 1995. godine, u sedam opština imao razmjere genocida.
