This post is also available in:
Svjedok je pri tom iskazu ostao i nakon što mu je Haško tužilaštvo predočilo dokument srpskih vlasti Ilidže prema kojem je “dozvoljeno iseljavanje muslimana i Hrvata”.
On je potvrdio da je u jedinici imao šest snajpera, ali je kazao kako “nije tačno da su gađali civile”. Navode optužnice da su snajperisti pod njegovom komandom 26. juna 1994. ranili šesnaestogodišnju Sanelu Muratović, svjedok je nazvao “čistim podmetanjem muslimana”.
On je prihvatio da su civili u gradu stradali, ali kao “kolateralna šteta”, a “ne po naređenju. Dodao je kako te žrtve “nisu mogle biti izbjegnute”.
Guzina je svjedočio na suđenju Ratku Mladiću, bivšem komandantu VRS-a, kojem se, pored ostalog, sudi i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština imao razmjere genocida, te terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima.
Svjedok je potvrdio i da je poslije jednog napada novinarima izjavio da je primijenio “novu taktiku – uništimo cijelo mjesto, prije nego što ga zauzmemo”. Međutim, dodao je da je to bilo snažno uporište Armije BiH (ABiH) u kojem nije bilo civila.
Izjavio je i da je zgradu Radio-televizije Sarajevo smatrao “legitimnim vojnim ciljem”, između ostalog i zato što je iz nje poticala “propaganda protiv srpskog naroda”.
Izraz “poturice”, kojim je nazivao bosanske muslimane, rekao je da ne smatra uvredljivim “zato što označava ljude koji su promijenili vjeru”. Guzina je svoje svjedočenje započeo 10. juna.
Suđenje se nastavlja 12. juna.
