This post is also available in: English
Svjedok GRM-311, koji je srpske nacionalnosti, izjavio je da je od 1992. do 1994. godine radio u fabrici ručnih bombi u jednom objektu u Sarajevu. Tvrdio je da su ga za to vrijeme nepoznate, maskirane osobe 11 puta otele na putu ka poslu, pokazujući mu žrtve svojih zločina i prijeteći mu da će i on biti ubijen ako ne nastavi da radi u fabrici.
“U 11 navrata su me nepoznata lica odvodila da me zastraše… Stalno su me pitali s kim sarađujem, kome javljam da se neko od muslimana ubije”, ispričao je svjedok.
GRM-311 je precizirao da su ga 5. januara 1993. maskirane osobe odvele do “jame na Pofalićima” u kojoj je bilo “deset leševa”. Kako je posvjedočio, na vrhu je vidio tijelo djeteta odsječene glave, na kojem je bio urezan krst.
Napadači su mu, kako je izjavio, “polomili ruku i nogu” i zaprijetili da će biti ubijen ukoliko izostane s posla.
Svjedok je tvrdio i da je muslimanska omladina po gradu bacala ručne bombe, “ubijajući svoje, da bi se povećao broj žrtava”. Sugerisao je da su “u školi na Marin Dvoru” bačene ručne bombe koje je on pravio, a koje je prethodno vidio “u školskim torbama” trojice dječaka.
Minobacači Armije BiH (ABiH) iz okoline zgrade televizije svakodnevno su tukli naselja Švrakino Selo i Hrasno brdo, u kojima su bili Bošnjaci, a za to bi mediji optužili Srbe, kazao je GRM-311.
Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada. Njemu se sudi i za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam opština, progon Bošnjaka i Hrvata i terorisanje građana Sarajeva.
Tužioci su u unakrsnom ispitivanju ukazali na to da je svjedok u ranijim izjavama navodio da je do jame na Pofalićima bio odveden u oktobru i novembru 1992., a ne u januaru 1993. godine, kao i da taj incident nije ni spomenuo u prethodnim svjedočenjima u Haagu.
GRM-311 je uzvratio da je “neko pogriješio” pri zapisivanju datuma, potvrđujući da incident nije spominjao pri ranijem svjedočenju.
Upitan da li je od januara 1993. do juna 1994. radio s polomljenom nogom i rukom, odgovorio je da jeste. Potvrdio je da je za rad bio plaćan i da mu na poslu niko nije prijetio.
Svjedok je opisao i kako ga je 27. aprila 1993. na putu ka poslu jedan muškarac “duge brade i obrijane glave” primorao da uđe u kola i odvezao ga do “pravoslavne crkve Svetog preobraženja u Novom Sarajevu”.
“Na vratima crkve visile su tri odsječene ljudske glave. Rekao mi je da je i on Srbin. ‘Vidi šta nam rade’, kazao je”, prisjetio se GRM-311, koji je tvrdio da je, potom, na ulici vidio i pse koji su “imali ljudske glave vezane oko vrata”, a koje su napadali “drugi psi” koji su “grizli te glave”.
Suđenje Mladiću se nastavlja u petak, 6. juna.
