Mladić se nakon rata nije skrivao

Dragan Lalović, bivši komandant jedinice Vojske Republike Srpske (VRS) za obezbjeđenje Mladića, kazao je da je Mladić od marta 1997. bio u komandi VRS-a u Crnoj Rijeci pored Han Pijeska, a da je zatim prešao u Srbiju.

“Otišao je u svoj stan. Nije nikad prestao da živi u tom stanu. Povremeno je odlazio u vojne objekte i vraćao se u taj stan”, rekao je on.

Dodao je i da je Mladić odlazio u objekte na planini Rajac i u Stragarima. Na pitanje Tužilaštva da li je Mladić bio i u Topčideru, svjedok je prvo odgovorio da je “siguran” da nije. Međutim, nakon dodatnih pitanja, nije mogao isključiti mogućnost da je Mladić ipak dolazio u Topčider da “porazgovara” sa pripadnicima jedinice VRS-a za njegovo obezbjeđenje, koja je u toj kasarni bila smještena.

Govoreći o smrti gardista Vojske Jugoslavije Dražena Milovanovića i Dragana Jakovljevića u Topčideru 5. oktobra 2004., zastupnik Optužbe citirao je izjavu Jakovljevićevog oca, datu prošle godine Balkan Insightu, da su oni ubijeni zato što su u kasarni vidjeli Mladića.

“Ja nisam ni znao da taj objekat u Topčideru postoji dok se to nije desilo. Ne znam kakve ja veze imam s tim, tada sam već bio u penziji. Ne mogu da vjerujem da se to tako desilo”, odgovorio je Lalović.

Pri kraju suđenja, optuženi je, po nalogu sudija, uklonjen iz sudnice zato što je naglas komentarisao sugestiju tužioca Dermota Grooma da su 2004. dvojica gardista Vojske Jugoslavije u kasarni u beogradskom Topčideru bila ubijena zato što su otkrila da se Mladić krio u toj kasarni. U galeriji za javnost nije bilo moguće čuti šta je optuženi rekao.

Branilac Branko Lukić pitao je svjedoka da li zna da su vlasti Srbije o ovom slučaju generala Mladića saslušale kao građanina, a ne kao osumnjičenog, na šta Lalović odgovorio da ne zna. Svjedok je kazao da, u vrijeme dok ga je on obezbjeđivao od 1997. do 2001., Mladić nije bio u bjekstvu, usprkos činjenici da ga je Haški tribunal još 1995. optužio za genocid počinjen u Srebrenici i druge zločine.

“Ja nisam generalu Mladiću pomagao da se krije, jer se on dok je bio u Srbiji nije ni krio. Kretao se po Beogradu kao i svi drugi građani, išao na pijacu, u prodavnicu da kupuje hljeb, na fudbalske utakmice…”, rekao je Lalović.

Potvrdio je i da je znao za optužnicu i međunarodni nalog za hapšenje Mladića, ali da je on od Generalštaba VRS-a dobio zadatak da “zaštiti” generala.

“U to vrijeme, u mojoj zemlji nije bila izdata potjernica i nalog za hapšenje i ne znam kako bih dozvolio njegovo hapšenje, a komandujem jedinicom za njegovu zaštitu”, rekao je on, dodavši da međunarodne snage u BiH tada nisu ni tragale za Mladićem.

Precizirao je da su vlasti Republike Srpske i Jugoslavije tek 2002. godine izdale naloge za Mladićevo hapšenje, te je ustvrdio da on do tada nije ni znao da sud u Haagu zahtjeva izručenje generala.

Lalović je negirao da je poslije 2001. bio dio mreže za podršku Mladiću, iako je zbog te tvrdnje međunarodne zajednice bio izbačen iz VRS-a i podvrgnut sankcijama.

Mladić je optužen za genocid počinjen u Srebrenici, progon muslimana i Hrvata koji je u sedam opština imao razmjere genocida, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Suđenje će se nastaviti 3. juna.