This post is also available in:
Džida, koji je bio bezbjednosno-obavještajni oficir jednog od bataljona VRS-a na položaju oko Sarajeva, posvjedočio je da je dan poslije eksplozije na Markalama, 6. februara, minobacačke položaje jedinice kod sela Mrkovići obišla komisija predstavnika UNPROFOR-a i srpske vojske.
“Koliko sam razumio prevodioca, rekli su da 100 odsto naši minobacači nisu bili upotrebljavani i da odatle nije bilo djelovano”, kazao je svjedok.
On je dodao i kako su cijevi tih minobacača bile zatvorene, jer je na snazi bilo primirje, “i vidjelo se golim okom da nisu bili upotrebljavani”, te da oko njih nije bilo tragova posade.
“Dva-tri dana kasnije”, iste položaje obišao je i francuski major UNPROFOR-a koji je potom, prema kazivanju svjedoka, “rekao da mi nemamo ništa s tim incidentom”.
Mladić, bivši komandant VRS-a, optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada od 1992. do 1995. godine. Prema optužnici, VRS je 5. februara 1994. ispalila minobacačku granatu koja je na Markalama ubila 66, a ranila 140 osoba.
U unakrsnom ispitivanju, tužilac Adam Weber tvrdio je da komisija UNPROFOR-a i VRS nije ni postojala niti je obišla položaje svjedokovog bataljona.
“Nije tačno, bila je komisija i izvršila uviđaj”, odgovorio je Džida.
Međutim, svjedok nije mogao da, na poziv tužioca, navede imena međunarodnih ni većine srpskih članova komisije.
Sudija Alphons Orie upitao je na kojem su jeziku oni govorili, na šta je svjedok prvo rekao da se “slabo razumije u to i govori samo srpski”, a zatim da misli da su govorili engleski.
Na pitanje smatra li da je bilo moguće sa tog položaja pogoditi Markale, Džida je odgovorio da nije jer je ispred pijace bila “zgrada od šest spratova”.
“Nije to mogla jedna granata učiniti. Moja sumnja je da je nešto podmetnuto. Sto odsto sam ubijeđen. Tvrdim da granata nije ispaljena s položaja našeg bataljona, a sumnjam da je i sa položaja VRS-a”, rekao je svjedok.
Sudija Orie pitao je zašto “plavi šljemovi” nisu VRS-u dostavili izvještaj o uviđaju na minobacačkom položaju, na šta je Džida odgovorio da su “obećali da će izvještaj poslati višoj komandi”, ali da ne zna da li su to učinili.
Mladićeva Odbrana saslušala je i svjedoka Zdravka Čvoru, koji je rekao da muslimani 1992. nisu bili protjerani sa Pala, gdje je on bio predsjednik opštinske vlade. Na pitanje kako su muslimani otišli s Pala, on je odgovorio: “Generalno, mogu da kažem da su otišli po svom zahtjevu, dobrovoljno, bez ikakvih problema. Sa sobom su ponijeli svu svoju imovinu”.
Svjedok je rekao i da je ponosan što su opštinske vlasti “većinom sačuvale muslimansku imovinu”, iako su njihovi stanovi i kuće bili dodijeljeni srpskim izbjeglicama na korištenje.
Mladić je optužen i za progon muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština imao razmjere genocida, te za genocid počinjen u Srebrenici i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Suđenje će se nastaviti 2. juna.
