Niska kazna ili pogrešni zaključci

Tužilaštvo i Odbrana su pred Apelacionim vijećem Suda BiH iznijeli žalbe na presudu kojom je Sarić u avgustu 2013. osuđen na 14 godina zatvora za zločin počinjen u sarajevskom naselju Nahorevo. 

Tužilac Munib Halilović ocijenio je da je prvostepeno vijeće pogrešno zaključilo kada je Sarića oslobodilo odgovornosti za nestanak Zahida Pandžića 14. juna 1992. godine. 

“Za sud nije dilema da li je optuženi počinio ovo djelo ili nije, već način na koji je to učinjeno – da li je on Pandžića lično odveo ili je odveden po njegovoj naredbi”, kazao je Halilović i dodao da je kod odmjeravanja sankcije Vijeće precijenilo olakšavajuće okolnosti. 

Sarić je prvostepenom presudom proglašen krivim da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Srpskoj opštini Centar, nadzirao i učestvovao u razdvajanju tri grupe muškaraca koji su bili u psihijatrijskoj bolnici Jagomir, nakon što su tu zatvoreni 19. juna 1992. godine. 

Dio zatočenika je upućen na područje pod kontrolom Armije BiH (ABiH), 29 je odvedeno u logore u Vogošći, dok je treća grupa ostavljena, a njihova tijela su pronađena na lokalitetu Skakavca. 

Za Odbranu su prije svega sporni zaključci o funkciji i ulozi optuženog. 

“Nema dokaza da je Sarić imenovan za načelnika SJB-a, kao ni da je razriješen te dužnosti. Prvostepeno vijeće konstatuje da optuženi 19. juna 1992. nije bio na tom terenu, nego da su radnje izvršene preko potčinjenog, izvjesnog Tome, koji je na suđenju rekao da nije dobio bilo kakvo naređenje”, navela je braniteljka Ozrenka Jakšić. 

Napominjući da je svjedok koji je prevozio zarobljene kazao da je to učinio po naredbi vojne komande, Jakšić je rekla da se ne može zaključiti da je Sarić imao i defakto kontrolu. 

Ona je ocijenila da prvostepeno vijeće nije valjano obrazložilo zaključak da je počinjen zločin protiv čovječnosti i da nije uzelo u obzir da je na ovom području došlo do oružanog sukoba, šta je tužilac Halilović odbacio kao neosnovano. 

“Odbrana izjednačava legitimne vojne akcije i napad na civile. Nije sporno da su postojale borbene linije i oružane formacije, ali Nahorevo je bilo duboko u teritoriji. I da je akcija oduzimanja naoružanja bila legitimna, ti ljudi su nakon sedam dana masovno svi zatvoreni ili protjerani”, obrazložio je Halilović.

Refik Serdarević, drugi Sarićev branilac, ukazao je da dokazi pokazuju kako su napad izvršile paravojne, odnosno vojne jedinice i da su pripadnici Teritorijalne odbrane pružili kratak otpor i predali se, te da je nad njima kontrolu imala vojska. 

Apelaciono vijeće naknadno će donijeti odluku o žalbama.