Članak

Nezadovoljstvo procesuiranjem zločina u Prijedoru

5. Maja 2014.00:00
Prijedorčani su nezadovoljni radom tužilaštava i sudova jer još uvijek čekaju da se procesuira na stotine ubistava iz 1992. godine, kaže Edin Ramulić, predstavnik Udruženja “Izvor”.

This post is also available in: English

“Do sada su za ratne zločine pravosnažno osuđena 33 Prijedorčanina, što nas svrstava u lokalnu zajednicu s najviše dokazanih ratnih zločinaca na cijeloj planeti. Međutim, mi ni izdaleka ne možemo biti zadovoljni tim učinkom tužilaštava i sudova, jer su na slobodi ostale stotine ubica i na hiljade njihovih pomagača, odnosno naredbodavaca, kao i onih koji su poslije zločina učestvovali u sakrivanju tijela”, kaže Ramulić.

On dodaje da je, prema evidenciji Udruženja “Izvor”, tokom rata u BiH nestalo ili ubijeno 3.176 stanovnika Prijedora, a preko 31.000 ljudi je prošlo kroz prijedorske logore. 

“Ukupno 53.000 ljudi je protjerano, njihova imovina opljačkana i uništena. Na stotine žena i djevojčica je silovano, a zabilježena su i seksualna zlostavljanja muškaraca u logoru Keraterm. Za sve to, nedovoljan je broj do sada osuđenih, jer ispada da je na svakih stotinu žrtava odgovarao tek po jedan zločinac”, kaže Ramulić.

Ramulić kaže da Udruženje “Izvor” aktivno prikuplja informacije o mogućim lokacijama gdje se kriju tijela nestalih osoba te pomaže više od 500 porodica, koje su pokrenule sporove kod Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

“Naše udruženje je nosilac projekta uspostave Mreže podrške Državnom sudu za region sjeverozapadne BiH. Pružili smo usluge transporta i psihološku pomoć za više desetina svjedoka u predmetima ratnih zločina koji su svjedočili na sudovima u Banjoj Luci, Bihaću i Sarajevu i uspostavili telefonsku liniju za pružanje informacija o procesuiranju ratnih zločina”, kaže Ramulić.

Prema riječima Ramulića, u zadnjih nekoliko godina “Izvor” svoje kapacitete razvija i u pravcu pružanje psihoterapeutske podrške osobama s ratnom traumom, a jedan od najbitnijih ciljeva udruženja je i suočavanje s prošlošću. 

“Uspostavljena je uska saradnja sa stručnjacima i lokalnim centrima za mentalnu podršku, a organizuje se i rad u terapijskim grupama za članove udruženja i korisnike projekata udruženja. Od prošle godine razvijamo projekat pod nazivom ‘Video arhiv zločina protiv čovječnosti u Prijedoru’ i na taj način direktno gradimo kapacitete za zdravu kulturu sjećanja zasnovanu na činjenicama i živim svjedočenjima”, kaže Ramulić.

Dženita Duraković


This post is also available in: English