Iz štale gledao ubistva

Neđo Vuković je 20. juna 1992. godine bio skriven u štali, odakle je gledao ubistvo majke, oca, brata i tri rođaka. On je uspio preživjeti, i prve dane nakon što su mu ubijeni najbliži, proveo je kod komšije koji ga je sakrivao.

U isto vrijeme kada je stradala porodica Vuković, u još jednom selu visočke općine, Hlapčevićima, ubijeno je četvero ljudi srpske nacionalnosti. U istom mjesecu, oko 3.000 mještana Visokog je protjerano iz njihovih domova.

Oni koji nisu otišli, uglavnom su zarobljeni. Među njima je bio i Ljuban Tešanović, koji je maltretiran tokom zatočeništva.

Nakon završetka rata, mali broj mještana srpske nacionalnosti se vratio u Visoko, a stanovništvo tog kraja većinom nikada nije čulo za zločine koje su njihove tadašnje komšije uspjele preživjeti. Dok jedni vjeruju u mogućnost suživota, za druge to nije moguće.

Izgubio cijelu porodicu

Neđi Vukoviću su 20. juna 1992. godine u selu Kološići ubijeni majka Draginja, otac Boško, brat Rajko i njegov sin Miodrag, te rođaci Jelenko i Zdravko Vuković.

“Kad je osvanula crna subota, bili smo blokirani, a pošto smo bili manjina, nismo mogli nigdje. U tom vremenu našeg rada i dešavanja, pojenja stoke, došla je ekipa meni nepoznatih, maskiranih ljudi. Ušli su u štalu u kojoj sam se ja prije toga sakrio, izveli oca u dvorište”, prisjetio se Vuković.

On je kazao da je tada njegova majka odmah ubijena na kućnom pragu.

“Izišao je brat iz kuće, zovnuli su ga, a za njim je izišao njegov sin. U dvorištu malo dalje su bili rođaci, Zdravko i Jelenko. Kad su sve okupili na to mjesto kod kuće, okružili su ih i sve postrijeljali”, prisjetio se Vuković događaja koji je gledao sa neposredne udaljenosti.

Vuković je ispričao da su, nedugo nakon strijeljanja, ubijeni odvezeni kamionom, a on je ostao pritajen u štali. Spas je pronašao u komšiji s kojim je bio dugogodišnji prijatelj.

Kod komšije se Neđo Vuković skrivao 15 dana, i onda se uspio prebaciti u Kiseljak, gdje mu je tromjesečno utočište pružala porodica hrvatske nacionalnosti.

U selu Hlapčevići ubijena su još četiri civila srpske nacionalnosti – Danica Damjanović, Dušanka Ristić, Slavko Damjanović i Željko Ristić. Tom prilikom su ranjeni Zoran Damjanović i Sreto Masal.

Za taj zločin je 2007. godine pred Sudom BiH pravosnažno osuđen Niset Ramić, nekadašnji pripadnik diverzantske grupe Teritorijalne odbrane (TO) Visoko. Ramić je osuđen na 30 godina zatvora i nalazi se na izdržavanju kazne.

Neđinog nekadašnjeg komšiju Ljubana Tešanovića rat je dočekao u vikendici kraj Visokog, gdje je boravio s porodicom. Tešanović nije otišao sa stanovništvom srpske nacionalnosti koje je masovno napustilo taj kraj. On je zarobljen i više od godinu dana provodio je po zatvorima u Olovu, Visokom i Zenici.

Najduže je bio zatvoren u kasarni u Visokom.

“Tu je bilo maltretiranja, svašta je bilo. Tu su me tukli, slomljen mi je nos, vilica spuštena, glava mi je razvaljena. Tad kad su me tukli, čitav zid je skoro krvav bio”, naveo je Tešanović.
 
Bajonet ispod grla

On je rekao kako nikada neće zaboraviti noć kada su ga izveli u “kotlovnicu”.

“Došao je vojnik, mladić, povalio me na čizmu i bajonet mi stavio ispod grla. Kaže: ‘Pričaj.’ Ne znam da vam kažem, ali nije me tada bilo strah. Ima neka psiha u čovjeku, ne znam to da objasnim, ali kad me tako stavio kao janje da me zakolje, meni je tad svejedno bilo”, prisjetio se Tešanović.

Danas, jako mali broj mještana srpske nacionalnosti se vratio u Visoko. Neđo Vuković i Ljuban Tešanović žive u Bijeljini, u naselju u kojem su doseljene uglavnom porodice iz visočkog kraja.

Tešanović preživljava od 300 maraka penzije. Iako je svakodnevno među nekadašnjim komšijama, kaže da pati za starim krajem.

“Mi se ne možemo nikada rastaviti. Ovo su spojeni sudovi. Mogu da pričaju šta hoće, ali mi ne možemo jedan bez drugog”, rekao je Tešanović, dodavši da se pita “zašto i dalje ne možemo živjeti skupa”.

Za razliku od Neđe Vukovića, i dalje vjeruje u zajedničku budućnost.

“Mislim da je vrlo teško nastaviti zajednički život. Ono što mora da se radi zajedno, neka radi, ekonomija, saradnja, ali što se tiče zajedničkog života kao nekada – od toga nema ništa”, isključiv je bio Vuković, dodavši kako nikada ne bi mogao ni nogom kročiti u Visoko.

U anketi koju je ekipa BIRN – Justice Reporta provela u Visokom, većina stanovnika je kazala kako nikada nisu čuli za zločine počinjene u tom kraju.