This post is also available in:
Svjedokinja RV-1 je ispričala da je krajem maja ili početkom juna 1992. godine, zajedno s još žena i djece, boravila na području Višegrada, gdje su dva muškarca došla i naredila im da izađu ispred kuća. Kazala je da je kasnije saznala da se jedan od tih muškaraca zove Vitomir Racković.
“Mi sve žene iz dvije kuće smo izašle. Odabrali su nas šest i krenule smo do kombija koji je bio nedaleko od kuća. (…) Došli smo do naselja Crnča. Rekli su nam da izađemo iz kombija, a tu su, koliko se sjećam, bila još dva vojnika. Kad smo izašle, vojnici su birali koje će da vode u druge kuće ili prostorije”, prisjetila je RV-1.
Svjedokinja je rekla kako je ona odvedena u jednu kuću, gdje ju je napoznat vojnik silovao. Po izlasku iz kuće, kako je kazala, vratila se do kombija, gdje je zatekla Vitomira i RV-5, koja je bila preplašena.
“Kad smo se iskupile, rekli su nam da uđemo u kombi, i odvedene smo kućama. U povratku mi žene ne pričamo, neke su se tresle, plakale… Nismo pričale o tome što nam se desilo”, prisjetila se RV-1, dodavši da nikada privatno nikome nije ispričala o tome što joj se tog dana desilo.
Racković je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od maja do kraja augusta 1992. učestvovao u napadima na bošnjačka sela, zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima osoba na području Višegrada, te silovanju.
Druga zaštićena svjedokinja, RV-2 je ispričala da je 12. juna 1992. krenula kod komšinice kada je vidjela kamion s vojskom, na kojem je bio i optuženi Racković, “naoružan do zuba”.
“Komšinica ga pita šta je to, a Vito joj odgovara: ‘Što me pitaš, nemoj da vas pobijem…’ Vito je bio glavni tu, on je sve to vodio”, kazala je ona.
RV-2 je dodala kako su je, zajedno s još ljudi, popeli na kamion i odvezli do kuće njenih roditelja.
“Kad me je otac vidio, izletio je i pitao Vitu šta je to. Meni je onda rečeno da siđem, a da se drugi penju. Moja mati mu kaže: ‘Vito, bolan, šta ovo radiš? Ako njih vodiš, ubij i mene’, a on joj je rekao: ‘Neću, ostavit ću te da se patiš’, i da će ih večeras ubiti sve”, kazala je RV-2.
Naglasila je kako su joj brat i otac odvezeni na kamionu u pravcu Lijeske, te da od tada ništa nije saznala za njih.
“To mi je najgore, što se ne zna gdje su im kosti. To me najviše boli”, dodala je.
Prema optužnici, neke od nezakonito uhapšenih osoba nikada nisu nađene, a tijela pojedinih civila ekshumirana su 2000. godine na lokaciji “Slap” u Žepi.
Suđenje će se nastaviti 16. aprila.
