Nenormalno ponašanje

Alen Mrzić je kazao da je bio član jedinice “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), koja je jedno vrijeme bila stacionirana na Igmanu. On je rekao kako su u prostoriji ispod hotela “Mrazište” bili i zarobljenici, čiji se broj mijenjao od 20 do 100.

“Ako smatrate kopanje rovova prisilnim radom, da, onda su zatvorenici vođeni na prisilne radove”, kazao je Mrzić odgovarajući na pitanje Tužilaštva BiH, dodavši da su istovremeno rovove kopali i pripadnici jedinice “Zulfikar”.

Na pitanje Darka Samardžića, člana Vijeća, da li smatra kako neko ko je zarobljenik može ići na radove dobrovoljno, svjedok je rekao da ne misli.

Svjedok je naveo da su zatvorenici jeli u kuhinji nakon što završe vojnici ili im je hrana nošena u baraku. On je kazao da nikada nije vidio povrede na zarobljenima.

Mrzić je rekao kako poznaje optuženog Nedžada Hodžića, koji se zbog stresa ponašao “nenormalno”, uz uzrujanost i povišen glas. On je kazao da sa njim nikada nije imao problema.

“Nije pucao na zarobljene”, naveo je Mrzić.

Nedžadu Hodžiću se zajedno sa Dževadom Salčinom sudi za mučenje, premlaćivanje i seksualno zlostavljanje zatvorenika 1993. godine.

Svjedok je naveo kako poznaje drugooptuženog Dževada Salčina zvanog Struja kao dobrog borca i prijatelja, koji je volio ponekad popiti.

“Sve najbolje mogu reći za njega”, izjavio je Mrzić.

Odgovarajući na pitanje Odbrane, on je kazao da poznaje čovjeka pod nadimkom Struja prezimena Sadiković, iz jedinice “Čedini Vukovi”.

“Umro je sad poslije rata. Moguće kad su uhapšeni pripadnici jedinice ‘Zulfikar’ za događaje na Trusini. Čuo sam da je izvršio samoubistvo”, izjavio je svjedok.

Prije Mrzićevog svjedočenja, iskaz je dao i zaštićeni svjedok “A”, koji je svjedočio iz posebne prostorije zbog “neugode od optuženih”, uz izmjenu lika i glasa. Njegovo svjedočenje zabranjeno je objavljivati.

Suđenje se nastavlja 20. marta.