This post is also available in:
Svjedokinja Velinka Martinović je kazala da je njen brat pretučen u maju 1992. u policiji u Kladnju.
“Rekao je da ga je udarao Osman Gogić. Udarao ga je pesnicama, udarao ga nogama… do iznemoglosti”, kazala je Martinović.
Prema njenom iskazu, brat je poslije ispitivanja i premlaćivanja boravio kod druge sestre u Kladnju prije dolaska u zgradu prosvjetnih radnika.
“Ona kaže da dva mjeseca nije mogao ustati”, rekla je svjedokinja Martinović i dodala da je brata vidjela u augustu 1992. godine, ali nije primijetila vidne povrede na njemu.
Ona je pojasnila da je radila sa Gogićevom ženom, ali da optuženog nikada nije vidjela. Dodala je da je njen brat sa Gogićem igrao fudbal. “Zato mu je čudno bilo što ga je Osman tukao, jer su se poznavali”, kazala je Martinović.
Gogić, bivši pripadnik vojne policije Teritorijalne odbrane (TO) Kladanj, optužen je da je u junu 1992. Čelića udarao palicom, čizmama i rukama. Zajedno sa Gogićem, za zločine na području Kladnja sudi se i Safetu Mujčinoviću, Nusretu Muhiću, Kahri Vejzoviću, Ramizu Haliloviću, Selmanu Busnovu, Zijadu Hamziću, Nedžadu Hodžiću i Harizu Habiboviću.
Dosta Marjanović, druga svjedokinja Tužilaštva BiH, rekla je da njen otac Ladimir Dragić nije preživio boravak u zgradi prosvjetnih radnika u Stuparima.
“Pričali su da je tučen, mučen na razne načine… Ja samo znam da je moj otac bio nevin”, kazala je ona, te dodala da je o njegovom stradanju čula od ljudi koji su bili zatvoreni sa njenim ocem.
Kako je navela, čula je da je Kahro Vjezović učestvovao u tuči njenog oca, a njegov branilac Rifet Konjić je rekao da nije to spominjala u izjavama datim 2005. i 2011. godine.
“Raspitivala sam se nakon što je podignuta optužnica”, odgovorila je svjedokinja, koja nije mogla tačno reći ko joj je kazao da je Vejzović učestvovao u tuči njenog oca.
Suđenje se nastavlja 31. januara.
