Godine 2013. Državni sud je izrekao 34 presude, od kojih je 12 nepravosnažnih, a 22 pravosnažne.
Apelaciona vijeća su 15 optuženih pravosnažno oslobodila krivice za zločine počinjene u Srebrenici, Kalinoviku, Zvorniku, Ilijašu, Bosanskoj Krupi i na Korićanskim stijenama.
Pravosudnim organima BiH je ove godine iz Izraela izručen Aleksandar Cvetković, optužen za učešće u genocidu počinjenom 1995. u Srebrenici, dok je iz Sjedinjenih Američkih Država izručen Sulejman Mujagić, optužen za zločine u Velikoj Kladuši.
Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu prihvatio je apelacije Abduladhima Maktoufa i Gorana Damjanovića, utvrdivši da je u njihovom slučaju trebao biti primijenjen krivični zakon bivše Jugoslavije, a ne Krivični zakon Bosne i Hercegovine (KZ BiH) iz 2003. godine.
Provodeći ovu odluku, Sud BiH je umanjio kazne Zoranu i Goranu Damjanoviću za po četiri i po godine zatvora.
Nakon odluke Evropskog suda, obustavljeno je izvršenje kazne zatvora za još 11 osoba osuđenih za ratne zločine i genocid. Nakon novog suđenja donesena je i presuda kojom je za ukupno deset godina smanjena kazna Mirku (Špire) Pekezu i Miloradu Saviću za zločin u Jajcu.
U ovoj godini Tužilaštvo BiH je podiglo 26 optužnice za ratni zločin.
Maksimalna kazna za stravične zločine
Sud BiH je donio 22 pravosnažne presude kojima je 28 osoba osuđeno na ukupno 506 godina zatvora, dok je 15 optuženih oslobođeno krivice.
Najveća kazna izrečena je Francu Kosu, bivšem pripadniku Desetog diverzantskog odreda pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske (VRS). Kos je osuđen na 35 godina zatvora zbog strijeljanja grupe od oko 800 muškaraca 16. jula 1995. na Branjevu (općina Zvornik).
Za isti zločin, zajedno s Kosom, osuđeni su Stanko Kojić na 32 godine, Vlastimir Golijan na 15, te Zoran Goronja na kaznu zatvora u trajanju 30 godina.
Najniža pravosnažna presuda izrečena je Albini Terzić, nakon što joj je kazna smanjena sa pet na tri godine zatvora. Terzić, bivša pripadnica Hrvatskog vijeća obrane (HVO), osuđena je za nečovječno postupanje prema srpskim zatvorenicima u Odžaku.
Apelaciona vijeća potvrdila su devet prvostepenih presuda, okončala osam obnovljenih suđenja te preinačila pet prvostepenih presuda.
Esi Maciću kazna je smanjena za dvije godine, te je osuđen na 13 godina zatvora za zločin u Konjicu, dok je Ratku Dronjku povećana kazna i osuđen je na 18 godina za zločine počinjene u Drvaru.
Nakon obnovljenih suđenja, Željko Ivanović je osuđen na 24 godine za pomaganje u činjenju genocida u julu 1995. u Srebrenici, a za zločine u Bugojnu na ukupno 15 godina osuđeni su Nisvet Gasal, Musajb Kukavica i Senad Dautović.
Nakon obnovljenog suđenja Marko Adamović je osuđen na 22, a Boško Lukić na 14 godina zatvora za zločine počinjene u Ključu. Oni su prvostepenom presudom bili oslobođeni. Na izricanje drugostepene presude Adamović i Lukić nisu došli. Lukić se od tada nalazi u bjekstvu, dok je Adamović uhapšen i privoren.
Sud BiH je u toku ove godine izrekao 12 nepravosnažnih presuda kojima je deset osoba osuđeno na ukupno 134 i po godine zatvora. Prvostepenim presudama oslobođene su četiri osobe.
Veselin Vlahović zvani Batko osuđen je na maksimalnu kaznu od 45 godina zatvora zbog zločina počinjenih na području sarajevskih naselja Grbavica, Vraca i Kovačići. To je ujedno i najveća kazna izrečena u toku ove godine pred Sudom BiH.
Vlahović je proglašen krivim da je od maja do jula 1992. ubio oko 35 osoba, silovao 11 žena, zlostavljao, odvodio u ropstvo, mučio i pljačkao nesrpsko stanovništvo.
“Optuženog je karakterisao specifičan model ponašanja, koji se ogledao u beskrupuloznosti, svireposti, hladnokrvnosti, te je djela počinio na stravičan način”, navedeno je u obrazloženju presude.
Najniža kazna izrečena je Predragu Prošiću, koji je, prema Krivičnom zakonu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ), osuđen na tri godine zatvora za zločine počinjene u Sanskom Mostu.
Ove godine nije sklopljen nijedan sporazum o priznanju krivice u predmetima
