Priče o živom štitu

Nebojša Berović, koji je početkom rata živio u naselju Svrake, ispričao je kako su sredinom 1992. neki stanovnici s tog područja noću išli spavati u “Planjinu kuću”.

“Ne znam zašto je to bilo tako, samo znam da su ti ljudi išli u tu kuću spavati, a ujutro su išli svojim kućama”, rekao je on, dodavši kako je njegova kuća bila nedaleko od “Planjine kuće”.

Berović je naveo kako je čuo da je jedan dio tih osoba otišao sa tog područja, dok su drugi odvedeni na razmjenu.

“Tek kasnije sam saznao da nisu preživjeli”, rekao je on.

Za zločine počinjene u objektu “Planjina kuća”, “Bunker”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, sudi se Branku Vlači. On je optužen da je kao upravnik uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila. Prema optužnici, zarobljenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali.

Svjedok Berović je ispričao i da on nikada nije imao nikakva zaduženja u vezi sa objektom “Planjina kuća”, jer je išao na brdo Žuč.

Na pitanje tužioca Muniba Halilovića da li mu je poznato da su zatočenici vođeni na Žuč, svjedok je rekao da je nešto čuo o tome, jer je u tom periodu bilo raznih priča o živom štitu.

Odgovarajući na pitanje Odbrane da li je čuo za optuženog Vlaču, rekao je da jeste, te da su na području Vogošće postojale dvije osobe koje su se zvale Branko Vlačo.

Ispričao je i kako je čuo da se muslimansko stanovništvo s tog područja naoružavalo početkom rata.

“Jednom sam vidio da je u naselje došao kamion za odvoz smeća i išao na mjesta gdje nikada smeća nije bilo. Kasnije sam saznao da je na tom kamionu dovezeno oružje”, rekao je Berović.

Na pitanje Sudskog vijeća da li zna nešto o naoružavanju civilnog srpskog stanovništva, svjedok je kazao da mu to nije poznato.

Suđenje će se nastaviti 25. decembra.