This post is also available in: English
razdvajanje Srba od Muslimana i Hrvata.
Strateški ciljevi koje je 12. maja 1992. usvojila Skupština Republike Srpske (RS) bili su i uklanjanje Drine kao granice među Srbima, proboj koridora koji povezuje srpske teritorije na zapadu i istoku sa Srbijom, uspostavljanje zapadne granice na Neretvi i izlazak na Jadransko more.
Te ciljeve, general Mladić je, po Theunensovim riječima, operativno ostvarivao kroz sedam direktiva VRS-a koje je potpisao od 1992. do 1995. godine. Da bi se strateški ratni ciljevi ostvarili bilo je neophodno da se teritorije koje su njima označene kao srpske “zauzmu i kontrolišu”.
“Ako ste željeli da uspostavite koridor između Bosanske krajine i Semberije, morali ste da kontrolišete, ne samo put, nego i cijela područja sa nesrpskom većinom, a to je rezultovalo značajnim uklanjanjem ili odlaskom nesrpkog stanovništva”, posvjedočio je Theunens.
Optužnica Mladića tereti za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština imao razmjere genocida, terorisanje stanovništva Sarajeva, kao i za druge zločine počinjene u BiH.
Kao komandant, Mladić je, prema ekspertu, bio “veoma koncentrisan na ostvarivanje ciljeva”, pri čemu se, još dok je službovao u Kninskoj krajini 1991., nije mnogo obazirao na kršenje ratnih pravila i zločine.
Theunens je kao ilustraciju za to naveo način na koji je Mladić ostvarivao podjelu Sarajeva kao strateški cilj posebne “simboličke vrijednosti”.
Budući da je smatrao da se, kako je rekao na skupštinskom zasjedanju 12. maja 1992. godine, “Sarajevo ne može zauzeti pljuckanjem iz minobacača i haubica”, Mladić je najavio da će “staviti obruč oko vrata aždaje u Sarajevu”.
“Kontrolu nad sistemima za isporuku vode, struje i gasa, Mladić je, stoga, koristio kao oružje za ostvarivanje strateškog cilja”, konstatovao je Theunens.
On će iskaz nastaviti sutra, 6. decembra.
Optuženi Mladić odrekao se prava da prisustvuje sutrašnjem zasjedanju.
