“Moje selo Lupoglavo je opkoljeno sa svih strana 6. ili 7. juna. Tog dana je dolazila vojska pod komandom gospodina Hamzić Zijada”, rekao je svjedok Miroslav Marković, koji ima 85 godina.
On je dodao da je lovačku pušku predao Safetu Mujčinoviću, “komandiru stanice” u Stuparima, a pištolj Ramizu Haliloviću, “vođi Vojne policije”, za što je imao odobrenje. Marković je danas zatražio da mu vrate oružje.
Prema riječima svjedoka, oko 25 mještana Srba koji nisu pobjegli prevezeno je u Stupare. Kako je naveo, prve batine je dobio od Kahre Vejzovića, koji ga je ispitivao u vezi s oružjem, u školi u Stuparima 16. juna 1992. godine.
“On me je poslije udarao drvenim čekićem. Podnio mi je nož pod grkljan: ‘Govori ili ćeš biti zaklan.’ Ja sam prešutio”, prisjetio se svjedok.
Zajedno s drugima, svjedok je zatvoren u zgradu prosvjetnih radnika u Stuparima, a 8. augusta, kako je rekao, po njega je u noćnim satima došao Senad Hodžić zvani Šugo i odvezao ga “rođaku Kahri Vejzoviću” u mjesni ured kod policije.
Tužilac Dragan Čorlija je kazao da je u istrazi govorio da se radi o Nedžadu Hodžiću Šugi, a svjedok je odgovorio da “miješa dva imena”, te da zna čovjeka i njegove roditelje.
“Dok me je on tukao, Senad je gledao. Udarao me po gornjem dijelu tijela, po leđima i tako”, dodao je svjedok.
Dan poslije, Marković je bio ponovo pretučen. Kako je ispričao, zajedno s Kahrom, Šugom i još jednom osobom otišao je u Lupoglavo, te pokazao municiju i dvije bombe koje je imao za odbranu od “ekstrema”. Kahro je, kako je rekao svjedok, počeo potom pretraživati dvorište njegovog bratića, ali bez uspjeha, te ga je počeo udarati.
“Udarao me nekim tvrdim predmetom. Probio bubnjić na uhu, krv procurila. Zaplakao sam”, naveo je Marković.
On je dodao da je vraćen u mjesni ured u Stuparima, a usput su sreli Zijada Hamzića, koji je govorio: “Ubij boga u njemu.” Ispričao je da ga je potom Kahro Vejzović nekoliko puta pretukao.
Prema optužnici, Kahro Vejzović, bivši rezervni policajac u Stuparima, optužen je za premlaćivanje Markovića počinjeno u junu i augustu 1992. godine.
Prema riječima svjedoka, jedne prilike mu je Safet Mujčinović postavljao pitanja o oružju koje je nađeno na njegovom zemljištu. “Puške neke za koje ja veze nemam”, dodao je on.
Svjedok je kazao da je pod pritiskom Mujčinovića priznao to oružje, zbog kojeg je osuđen pred Vojnim sudom u Tuzli.
Braniteljica Vasvija Vidović je ispitivala svjedoka u vezi s uslovima u zgradama prosvjetnih radnika kada je Halilović “došao za upravnika”.
“Da vam kažem iskreno, djelimično jesu bili bolji u odnosu na Safetovo komandovanje”, rekao je on. Potom je Vidović pročitala dio iz njegove ranije izjave u kojoj je navedeno da “nije bilo više nikakvog mučenja”. U izjavi je navedeno da mu je pušku i dvije bombe dala Srpska demokratska stranka (SDS) u slučaju napada. “Pušku nisam vidio”, odgovorio je svjedok, koji je razmijenjen u julu 1993. godine.Zajedno s Vejzovićem, Mujčinovićem, Hamzićem, Halilovićem i Hodžićem, za zločine u Kladnju sudi se i Selmanu Busnovu, Nusretu Muhiću, Harizu Habiboviću i Osmanu Gogiću.
Suđenje se nastavlja 15. novembra.
