This post is also available in: English
Ilija Domazet, koji je iskaz dao u Tužilaštvu BiH 13. marta 2007. godine, ispričao je da je u avgustu 1992. iz svog stana u Mostaru odveden u Vojnu ambulantu, pa zatim u Dretelj.
Kako se navodi u iskazu koji je pročitan na ročištu, u vojnoj ambulanti sve zatvorenike je saslušavao Ivan Zelenika, koji ih je pritom udarao gumenim pendrekom.
“Kad je došao red na mene,skinuo me je do gole kože, pitao me za ženu i sina i počeo udarati gumenim, drvenim pendrekom”, stoji u iskazu Ilije Domazeta.
On je Tužilaštvu BiH ispričao da je sutradan odveden u logor Dretelj, gdje je ostao dvije nedjelje. Kako je rekao, u logoru su svi zatvorenici dobijali batine svaki dan, naglašavajući da su ih pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) tukli svaki dan i noć.
“U Dretelj sam ušao kao zdrav čovjek sa 98 kilograma, crne kose i dobrog zdravstvenog stanja. Za 48 sati, ja sam pobijelio”, kazao je Domazet, pojasnivši da je izgubio 30 kilograma, a zdravlje mi nikada više nije bilo dobro.
Ispričao je da su zatvorenici u Dretelju živjeli u jako lošim uslovima, te da su, osim svakodnevnih batina, zatvorenike tjerali da progutaju upaljenu cigaretu, kao i da bleje, te pasu travu.
“Ništa od svega ovoga nije bilo strašno kao batine koje smo dobijali. Tuku te do iznemoglosti. Danju, noću. Ili su izvodili iz hangara pa biju pojedinačno, ili njih nekoliko uleti među zatvorenike i tad nastaje masakr”, objasnio je Domazet.
U pročitanom iskazu, Domazet je naveo i da od stražara nikoga nije poznavao. Za upravnika Dretelja svjedok je naveo da je bio izvjesni Srećko Kraljević. Na upit da li je viđao Srećka Hercega svjedok je rekao da se slabo sjeća.
Herceg je optužen zajedno sa Ivanom Zelenikom, Edibom Buljubašićem, Ivanom Medićem i Marinom Grubišić-Fejzić za zločine nad zatočenim civilima srpske nacionalnosti počinjene 1992. godine u Dretelju.
Prema optužnici, Zelenika je bivši oficir HOS-a, Herceg komandant Dretelja, Buljubašić zamjenik komandanta kasarne u Dretelju, dok su Medić i Grubišić-Fejzić bivši stražari.
U nastavku ročišta pročitan je i iskaz Slavka Bojanića dat Tužilaštvu BiH u avgustu 2010. godine.
Kako je navedeno u iskazu, Bojanić je u Dretelju bio zatvoren u julu 1992. godine, odakle je doveden iz vojne ambulante u Mostaru.
Prema Bojanićevom iskazu zatvorenici su svakodnevno premlaćivani, a stražari su noću ulazili u hangare.
“Jednom su doveli jednu kuju i terali nas da je ljubimo ispod repa i da joj ližemo polni organ. Ovom prilikom su i mene naterali da to činim a koje su još druge primoravali na to, ja to ne znam. Kučku je dovela jedna ženska, pripadnica HOS-a, starosti oko 25 godina, crnka sa krnjavim zubima, pa nas je ona terala da ovo činimo”, navedeno je u izjavi Bojanića.
U iskazu datom Tužilaštvu BiH, Bojanić je kazao i da su tokom njegovog zatočenja u Dretelju od batina umrle dvije osobe.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. novembar 2013. godine, kada će Tužilaštvo BiH izvođenjem materijalnih dokaza završiti sa dokaznim postupkom.
