This post is also available in: English
U pisanoj izjavi, RM-70 je kazala da su je srpske snage zarobile početkom jula 1992. i da su odmah ubile deset civila iz njenog sela. Žene su, zatim, odvojene od muškaraca i prebačene na gradilište električne centrale u Buk Bijeloj, gdje su podvrgnute seksualnom zlostavljanju.
Upitana za šta su srpski vojnici koristili objekat u Buk Bijeloj, svjedokinja je u sudnici odgovorila: “Za mučenje i silovanje žena, Muslimanki zarobljenih.”
RM-70 je u sažetku izjave opisala kako su, poslije nekog vremena, zarobljene Bošnjakinje bile prebačene u zgradu srednje škole u Foči, gdje su bile žrtve “svakodnevnog i nemilosrdnog silovanja, seksualnog i neseksualnog mučenja”.
Po optužnici protiv Ratka Mladića, nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), Foča je jedna od sedam opština u kojima je progon Bošnjaka – koji je uključivao i seksualno nasilje – poprimio razmjere genocida. Mladić je optužen za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Bošnjačke žene bile su držane kao seksualno roblje i u sportskom centru “Partizan”, kao i u “Karamanovoj kući”, u kojoj su bile podvrgavane i grupnom silovanju, rekla je RM-70.
Ona je posvjedočila da su žene petnaestak dana dobijale bolju hranu, poslije čega im je najavljeno da će “doći televizija da snimi kako oni nas tu štite, kako oni nas čuvaju, kako su oni nas spasili”.
“Samo se pitam – od koga su nas spasili, ko je tu nas napao da su nas oni spasili? Da ja njemu kažem kako je on mene spasio, kako on mene čuva – svaku noć mene 20 njih siluje. Da ja njemu kažem kako on mene čuva, kako on mene štiti… To je bio njihov cilj… da ja kažem kako je on mene spasio… Od koga? Ubio mi je mater, ubio mi je brata…”, briznuvši u plač, rekla je RM-70.
U “Karamanovoj kući”, po svjedočenju RM-70, srpski vojnici su seksualno napastvovali i dvanaestogodišnju djevojčicu.
Svjedokinja je rekla i da su u “Karamanovu kuću” krajem oktobra 1992. došla trojica vojnika.
“Postavili su nas osam u red. Pitali su nas kako se zovemo, sve smo rekle srpska imena. Pitao nas je – da vidimo kako smo naučile da se krstimo… Ja sam pošla cijelom rukom da se prekrstim, a on je skočio: ‘Hoćeš da ti odsiječem ruku!? Ne krsti se cijelom rukom, nego sa tri prsta’… ‘Izvinite, nisam znala’”, ispričala je RM-70.
Na pitanje tužiteljke da li je ikada saznala šta je bio “razlog i cilj” seksualnog zlostavljanja Bošnjakinja u Foči, svjedokinja je odgovorila: “Da unište, da pobiju, da ucijene. Duhove da unište što više mogu, jer za ženu koja je silovana nema lijeka… Ja nikad se oprat’ ne mogu – nikad, ali borim se, borim se… Moj život je uništen, uništena je moja familija, pobili su mi najdraže što sam imala u životu… Ubili su mi moju sreću, ja sam bila sretna i presretna.”
Mladićev branilac Miodrag Stojanović je unakrsno ispitivanje RM-70 započeo i završio izražavajući svjedokinji žaljenje zbog svega što je preživjela. Svjedokinja je, na sugestiju branioca, potvrdila da su joj dvojica srpskih vojnika pomogla da napusti Foču i, preko Bileće, ode u tadašnji Titograd. “Jeste, zahvalna sam im do groba”, kazala je ona, naglasivši da “danas ne bi bila ovdje” da nije bilo i “dobrih ljudi”.
Suđenje Mladiću biće nastavljeno u utorak, 1. oktobra ove godine.
