Premlaćivanje u krvavoj ćeliji

Dobrivoje Jovičić je početkom juna 1992. sa još trojicom muškaraca odveden u školu u Stuparima, gdje je prenoćio sa ostalim srpskim stanovništvom iz okoline Kladnja. Po njega su tog dana došla dvojica policajaca, a s njima, kako je rekao, i nekadašnji komandir Stanice policije u Stuparima Safet Mujčinović.

“Nikada me Safet Mujčinović nije udario, niti me neko pred njim tukao”, kazao je svjedok Jovičić.

Iz škole su civili premješteni u obližnje stanove, zbog sigurnosti i boljih uslova. “Nas devet je bilo u stanu kod Milke. Po glavi smo dobivali tri kilograma brašna, rižu i malo ulja. Ukoliko je neko imao novca, mogao je poslati policajca da mu nešto kupi”, prisjetio se Jovičić.

On je kazao kako su danju mogli izlaziti ispred zgrade. Jedne prilike je pred zgradu došao četvrtooptuženi Zijad Hamzić, koji ih je pitao da se priključe Armiji BiH (ABiH). Kad su to odbili, on je rekao da “treba pobiti i srpskog kera, a kamoli Srbina”. Jovičić inače nije poznavao Hamzića, već mu je neko kazao da je to on.

Svjedok Jovičić se prisjetio kako su trećeoptuženi Nusret Muhić i izvjesni Nihad Softić odveli njegovog komšiju Miloša Čelića u Kladanj, gdje je ispitivan i pretučen.

“Rekao mi je da ga je tukao Osman Gogić, tako mu je ime pisalo na pločici. Onda mi ga je opisao kao plavog, razvijenog i ja sam mu rekao: ‘Jeste, to je Osman’”, kazao je Jovičić.

Nakon toga i sam je odvezen u Kladanj, u stanicu policije, u vozilu kojim je upravljao Nusret Muhić.

“Ranko Marković i ja smo tada odvedeni. Bili su tu Nusret Muhić, Nihad Softić i Kahro Vejzović, koji me udario kapom po oku. (…)”, prisjetio se svjedok.

On je ispričao kako je odmah po dolasku u ćeliju, u kojoj su bili krvavi zidovi, ušao Osman Gogić: “Kad su mu policajci rekli da me tuče, on je rekao da ne može, jer me zna, a i invalid sam.” 

U ćeliji su ih, prema riječima svjedoka, pretukla dva maskirana policajca.

“Odveli su me na ispitivanje zbog oružja kod Nusreta Muhića”, kazao je Jovičić, koji je u toku svjedočenja ispričao kako su u njegovoj kući pronađene dvije puške 48-ice i sinova automatska puška. Nakon toga je opet uslijedilo premlaćivanje.

Na drugom ispitivanju, nakon prijateljskog razgovora, Muhić je, kako je rekao svjedok, naredio policajcima da ga ne smiju više tući. Nakon toga vraćen je u stan u Stuparima.

U stanu u Stuparima, prisjetio se svjedok, jednog dana su na televiziji slušali pjesmu “Odakle si sele”, zbog čega je u stan ušao sedmooptuženi Hariz Habibović, koji je zajedno sa policajcima obezbjeđivao zgradu. On je, prema riječima svjedoka, tražio kasetu i prislonio pištolj njegovom sinu na potiljak. Nakon toga odnijeli su im televizor.

U istrazi, Jovičić je Tužilaštvu kazao kako je njemu Habibović prislonio pištolj na potiljak. “Nisam se tad mogao sjetiti je li to meni ili mom sinu uradio”, rekao je Jovičić.

Svjedok je kazao kako ga je sredinom decembra 1992. registrovao Crveni krst. Tada su im uslovi u stanovima postali bolji i redovnije su dobijali hranu.

Jovičić je u aprilu 1993. odveden u Tuzlu, gdje je premlaćen i osuđen na pet godina zatvora. Razmijenjen je u julu iste godine.

Za zločine na području Kladnja optuženi su Safet Mujčinović, Selman Busnov, Nusret Muhić, Zijad Hamzić, Ramiz Halilović, Nedžad Hodžić, Hariz Habibović, Osman Gogić i Kahro Vejzović, bivši pripadnici Teritorijalne odbrane (TO), te vojne i civilne policije.

Suđenje se nastavlja 20. septembra.