Logoraši kao živa meta

Svjedok Hikmet Brkić ispričao je da je 1992. godine bio zatočen u “Planjinoj kući”, pojasnivši da je upravnik tog objekta bio Brane Vlačo, koji se tako predstavio zatočenicima.

“Prema meni je on bio korektan. Mene nije tukao, ali sam vidio kada je udario jednog čovjeka”, ispričao je svjedok.

Opisao je i kako je zajedno sa drugim zatočenicima u septembru 1992. odveden na brdo Žuč, u živi štit.

“Mi smo prvo bili u jednoj jami. Neizvjesnost. Čekaš. Odvode neke ljude. Onda nam je jedan logoraš rekao da ćemo svi da idemo u živi štiti. I onda smo išli nositi ranjene i mrtve. Bili smo živa meta”, prisjetio se Brkić, dodavši da su tada neki logoraši ubijeni ili ranjeni.

Svjedok je kazao da je logoraše do te jame doveo Vlačo, ali da ih on dalje nigdje nije odvodio.

Branko Vlačo je optužen da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila. Prema optužnici, zarobljenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali.

Svjedok je rekao da je tokom boravka u “Planjinoj kući” vođen na obavljanje radova, te da je njega jednom Vlačo odredio da ide na Žuč kopati rovove.

“Sve smo radili – od kopanja rovova, pravljenja zemunica, drva smo sjekli… Radio si kao rob. Šta god je kome trebalo, morao si da radiš”, kazao je on.

Govoreći o uslovima u “Planjinoj kući”, svjedok je naveo da su tu bili bolji nego u objekatima u kojima je ranije bio zatočen, ali da je za cijelo vrijeme zatočenja samo jednom otišao na kupanje.

“Gospodin Vlačo i njegovi stražari su nas vodili na rijeku na kupanje. Ali to nije bilo kupanje, već iživljavanje”, rekao je on.

Brkić je kazao da je do 9. juna 1992. živio u mjestu Donja Luka na području opštine Ilijaš, kada je zarobljen. Nakon toga zatočen je u prostorije jedne škole, a kasnije u magacin u Podlugovima. Odatle je odveden u “Planjinu kuću”.

Suđenje će se nastaviti 11. septembra.