Jukić: Zgodan i uredan

Anica Jukić je ispričala kako je živjela u Njemačkoj, dok su Željko i ostala djeca bili kod bake u selu Ometala (općina Prozor).

“Ne znam koju je srednju školu upisao Željko, ali je nije završio. Došao je kod nas u Njemačku i radio na crno”, izjavila je Jukić, te dodala kako zna svoje dijete i da on nije mogao počiniti zločin.

Na porodične okolnosti optuženog, iskaz je dao i njegov brat Josip Jukić, koji tokom rata nije bio u BiH, pa, kao ni majka, nije govorio o tom periodu.

Oni su kazali kako je Željko uvijek bio uredan, kratko ošišan, te da nikada nije nosio “repiće”.

Željko Jukić je optužen da je od jula do septembra 1993. godine, s drugim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV), učestvovao u progonu bošnjačkih civila, ubistvima i prisilnim nestancima u Prozoru.

Na suđenju je svjedočio i bivši vojnik brigade “Rama” Pero Kovačević, koji poznaje Željka Jukića od prije rata. On je kazao da ga u ratnom periodu nije viđao. Sjeća ga se kao zgodnog i urednog momka. Njemu nije poznato da je Jukić počinilac nekog ratnog zločina.

Bez saznanja o počinjenim ratnim zločinima za koje se tereti Jukić, bio je i četvrti svjedok Odbrane – Ivan Jakovljević, bivši pripadnik Radne jedinice brigade “Rama”.

Svjedok Milenko Tomić je također bio pripadnik brigade “Rama” u proteklom ratu. On je na upit braniteljice Irene Pehar kazao kako poznaje svjedoka S-7, pojasnivši da se sa njim susreo u ratu.

“Došao je u moju kuću ranjen i prestrašen. Rekao je: ‘Spašavaj!’ Previo sam mu nogu i odvezao ga u bolnicu”, ispričao je Tomić, te objasnio kako se u tom momentu nije sjetio da pita S-7 ko ga je ranio.

Zaštićeni svjedok S -7 je svoj iskaz dao pred Sudom BiH 24. augusta 2012.  kao svjedok Tužilaštva BiH. Tom prilikom je izjavio da je glas optuženog prepoznao i tokom napada na selo Lapsunj, kada je neko pucao dok je bježao kroz šumu i kada je ranjen.   

Prema rasporedu, nastavak suđenja zakazan je za 5. septembar.