This post is also available in: English
Mladić, tadašnji komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem. Prema optužnici, granatu koja je ispred tržnice Markale 28. avgusta 1995. ubila 43 i ranila 75 građana ispalila je VRS.
Turkušić, koji je u istrazi o toj eksploziji učestvovao kao član tima za kontradiverzionu zaštitu Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) BiH, posvjedočio je da je granata bila proizvedena dvije godine ranije u fabrici “Krušik” u Valjevu, u Srbiji.
Istraga je, po svjedoku, utvrdila i da je projektil doletio sa 2.400 metara udaljenosti, iz pravca u kojem su bili položaji VRS-a.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Mladićev branilac Branko Lukić tvrdio je da je u blizini tržnice Markale, u centru Sarajeva, bilo legitimnih vojnih ciljeva.
“Na tom mjestu nije bio nijedan vojni cilj, štab brigade, niti utvrda. To je bio strogo civilni dio grada”, odgovorio je Turkušić.
Mladićev advokat zatim je sugerisao da je Glavni štab ABiH u to vrijeme bio u zgradi izdavačke kuće “Svjetlost”, “preko puta” i “manje od 50 metara” od Markala, Turkušić je potvrdio da je ta zgrada “tu, u blizini”, dodavši da joj “minobacačka granata ne može ništa”.
Na tvrdnju Odbrane da je u Sarajevu postojalo “2.000 legitimnih vojnih ciljeva”, svjedok je odgovorio da za to nije čuo.
Pozivajući se na vojne tablice, branilac Lukić predočio je Turkušiću da je za djelimično “neutralisanje” jednog od takvih ciljeva dozvoljeno ispaliti do 216 minobacačkih granata.
Turkušić je uzvratio da se, po vojnim standardima, “neprijateljskom živom silom ne smatra civilno stanovništvo”. Ocijenio je i da iz pitanja branioca proizlazi da je “karakter rata u Sarajevu bio da se svi stanovnici smatraju legitimnim vojnim ciljem”.
Osvrćući se ponovo na eksploziju na Markalama, zastupnik Odbrane pitao je da li je moguće metu pogoditi i uništiti samo jednom minobacačkom granatom. Turkušić je odgovorio da je to moguće učiniti poslije četiri godine rata, kada su svi objekti u gradu dobro poznati napadaču.
Znatan dio unakrsnog ispitivanja, branilac Lukić posvetio je tehničkim detaljima istraga o nekoliko eksplozija granata u sarajevskom naselju Dobrinja u kojima su stradali civili. Mladićev advokat tvrdio je da je policija, neposredno prije tih eksplozija, građane upozoravala da se ne okupljaju zbog opasnosti od minobacačkih napada.
“Prvi put to čujem od vas”, odgovorio je Turkušić, koji je učestvovao u istragama o tim incidentima. Svjedok je, na sugestiju Odbrane, da su u blizini eksplozija bili i štabovi ABiH ili postrojenja za proizvodnju oružja, odgovarao da je to moguće, ali da o tome nema konkretna saznanja.
Mladić je optužen i za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, te za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Nastavak suđenja zakazan je za 29. avgust.
