This post is also available in: English
Nenad Gogić je 1992. iz svog stana odveden s povezom preko očiju u nepoznatom pravcu.
“Odatle su me vodili dva puta u ŽIŠ na premlaćivanje. Nagrabusio sam. Meho, s kojim sam i piće pio, vezao me i tukao”, prisjetio se svjedok.
Nakon dva mjeseca provedena u nepoznatom zatočeništvu, odveden je u kasarnu “Viktor Bubanj”. Tu je, kako je naveo, došao već iscrpljen i nisu ga premlaćivali, ali je “dobijao pokoji udarac”.
“Išao sam doktoru da mi previje rane nastale u ŽIŠ-u. Previo me grubo i rekao: ‘Sad te boli, a nije te boljelo kad si išao da kolješ muslimane’”, ispričao je Gogić.
On je kazao kako su uslovi bili loši. Za dva mjeseca u kasarni smršao je na 30 kilograma. Hrana je bila loša, higijena nije postojala.
“Stražari su svaki dan tukli ljude. Čuli su se jauci. Stražar Kemo je bio strah i trepet, što me niste doveli da o njemu svjedočim? Ja ove ljude ne znam”, kazao je Gogić.
Iulian-Nicolae Vintila i Ramiz Avdović optuženi su da su od juna do kraja novembra 1992. godine, kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata, učestvovali u uspostavljanju i održavanju sistema zlostavljanja civila srpske nacionalnosti. Prema optužnici, Avdović je u to vrijeme bio komandir straže, a Vintila kuhar i stražar u nekadašnjoj kasarni.
Iskaz na suđenju dao je i Momir Obučina, koji ima trajne posljedice od premlaćivanja u Centralnom zatvoru u Sarajevu. Odatle je prebačen u “Viktor Bubanj”.
“Mene tu nije niko dirao. Ali stalno se čuo plač i jauci. Čula se vriska žena koje su govorile: ‘Nemojte, gospodine, molim vas’”, rekao je Obučina.
Na pitanje Odbrana, oba svjedoka su kazala kako su čuli za ime izvjesnog Ramiza, ali ga nisu prepoznali u sudnici.
Suđenje se nastavlja 30. augusta.
