This post is also available in:
Predstavnici žrtava i porodice ubijenih su u provaliju na Korićanskim stijenama bacili ruže kako bi podsjetili na smrt svojih sugrađana koji su stradali 21. augusta 1992. godine, kada su pripadnici interventnog voda prijedorske policije izdvojili iz konvoja i pogubili više od 150 muškaraca.
U konvoju je prije 21 godinu bio i Sabahudin Garibović, koji je preživio jer nije napustio autobus.
“Ostao sam u autobusu kada su rekli da idemo za razmjenu. Tako nisam izišao, ostalo je nas sedam u autobusu. Poslije toga su iz šlepera koji su išli iza nas prebacili žene i djecu, napunili taj autobus i nastavili dalje”, prisjetio se Garibović.
Sedamdesetsedmogodišnja Zumra Zaimović je na Korićanskim stijenama izgubila sina jedinca, koji je tadao imao 32 godine.
“Doveden je na razmjenu 1992. godine, i evo gdje je razmijenjen. Razmijenjen je za smrt… Dolazim svake godine. Ništa nisam našla, ni jednu kost. Čini mi se da bi mi bilo lakše da ga sahranim pa da znam bar gdje je”, kazala je Zaimović.
Predstavnici udruženja žrtava izrazili su ogorčenje prema lokalnim vlastima, koje ne dozvoljavaju postavljanje spomen-ploče.
“Zločin nad ovim ljudima koji su ubijeni 1992. godine ili nestali, nije nikad prestao. On nije samo kroz tu činjenicu da oni nemaju identitet i mjesto ukopa. Znači, od ovog mjesta ovdje se pravi deponija. Ljudi iz Kneževa ovdje bacaju smeće”, kazao je Edin Ramulić, aktivista Udruženja “Izvor”.
Tokom ekshumacije na lokalitetu Korićanskih stijena pronađeni su skeletni ostaci 141 osobe, od čega je potvrđen identitet njih 118, a tek 55 skeletnih ostataka preuzele su porodice i izvršen je ukop.
Za zločin na Korićanskim stijenama do sada je pred Sudom BiH i Haškim tribunalom pravosnažno osuđeno osam nekadašnjih pripadnika prijedorske policije.
