This post is also available in: English
Idućeg dana, bio je je očevidac odvajanja muškaraca od žena i djece, koji su bili odvoženi autobusima. Kako je izjavio, te noći se sa porodicom sakrio u kuću u kojoj je vidio tragove krvi.
Noseći četvorogodišnju kći, svjedok, koji je 1992. bio teško ranjen u koljeno šrapnelom granate, 13. jula ujutro je uspio da uđe u jedan od autobusa, zajedno sa suprugom i majkom. Sjeo je na pod vozila, prikriven među mnoštvom žena i djece.
On je uspio da ostane u autobusu do krajnjeg odredišta – sela Luke u blizini Kladnja, uprkos čestim kontrolama VRS-a. Srpski vojnici su ga, međutim, tu odvojili od porodice – koja je sa drugim izbjeglicama upućena ka bošnjačkoj teritoriji – i poveli ka obližnjoj školi.
Svjedok i još dvadesetak Bošnjaka tučeni su i oduzete su im sve vrijedne stvari, a poslije ponoći kamionom su odvezeni na mjesto zvano Rašića Gaj. Kako je izjavio, trojicu zarobljenih Bošnjaka, srpski vojnici ubili su čim su sišli s kamiona, a još dvojicu zarobljenika kada su, odmah zatim, pokušali da pobjegnu.
“Kamion se zaustavlja… Već ubijaju trojicu dok ja sjedim na kamionu – obarajući ih sa kamiona, upucali su ih rafalima. Dvojica sa klupe na kojoj sam ja sjedio pokušavaju da bježe, bježe desetak metara od kamiona i bivaju i oni pogođeni rafalima”, opisao je svjedok, rekavši da je zatim skočio s kamiona i pobjegao niz strminu i tako se spasio.
Mladić, nekadašnji komandant Glavnog štaba VRS-a, optužen je za genocid počinjen nad oko 7.000 Bošnjaka u julu 1995. godine u Srebrenici. On je optužen i za terorisanje građana Sarajeva, progon Bošnjaka i Hrvata, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Prema optužnici protiv Mladića, u blizini sela Tišća u noći između 13. i 14. jula 1995. ubijeno je 25 Bošnjaka.
Na pitanje tužioca da li su bošnjački civili, poslije pada Srebrenice, mogli da ostanu u gradu, RM-249 odgovorio je da je “mržnja srpskih vojnika bila takva” da bi se “svako ko bi ostao pomirio sa sudbinom da umre u Srebrenici”.
U unakrsnom ispitivanju, Mladićev branilac Miodrag Stojanović sugerisao je da je mržnja stvorena napadima Bošnjaka iz Srebrenice na okolna srpska sela od 1993. do 1995. godine.
Negirajući to, RM-249 je upitao “zašto je Srebrenica uopšte bila blokirana” i “zašto nije ostavljen koridor” za evakuaciju civila. Kazao je, međutim, da je “mržnja srpskog naroda i vojnika koja je stvorena na početku” bila “produbljena kada je očajan narod” iz Srebrenice “morao da ide u srpska sela” u potrazi za hranom.
“Zamislite da nas neko u ovoj sudnici drži zatvorene pet, šest ili deset mjeseci bez hrane. Morali bismo naći neki način da probijemo vrata”, rekao je svjedok.
Suđenje Mladiću biće nastavljeno u četvrtak, 22. augusta.
