“Živi” panciri na brdu Žuč

tretiranje i ranjavanje, te tjeran da obavlja teške fizičke radove.

Muhamed Ruhotina je iz Nahorevskih brda odveden u bolnicu Jagomir u aprilu 1992. godine, a potom je, sa još 25 zatvorenika, prebačen u logor “Bunker” u Vogošći, gdje je proveo dva i po mjeseca.

On je izjavio kako ga je po dolasku u logor udario naoružani vojnik, koji mu je psovao “majku balijsku”.

“Bilo je užasno, katastrofalno. Sa nama je bila i jedna žena sa suprugom i sinom, Hata Balešić. Mokrili smo u bure od nekih 60 litara, koje bi se praznilo samo kad se napuni. Toj ženi je bilo najgore, nekom dekom su je zaklanjali muž i sin dok vrši nuždu. I nama je bilo neugodno”, prisjetio se Ruhotina.

On je dodao kako se za oko devet mjeseci zatočeništva nikada nije mogao okupati, te kako je smršao jako puno. Ruhotina je rekao da je upravnik “Bunkera” bio Branko Vlačo.

“On nas je raspoređivao na radove. Govorio nam je: ‘Hajte, munje moje.’”

Svjedočeći o teškim fizičkim poslovima na koje je išao iz logora “Planjina kuća”, kopanju tranšeja, kanala za vodu, izvlačenju poginulih vojnika, sječi drva i drugim zadacima, Ruhotina je kazao kako je radio i kod privatnih lica, između ostalih i kod oca upravnika Vlače, izvjesnog Bogdana.

Vlaču optužnica tereti da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila. Prema optužnici, zatočenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali. Vlačo je, smatra Tužilaštvo BiH, silovao jednu žensku osobu.

Ruhotina je kazao kako je kasnije premješten u “Planjinu kuću”, gdje je zatekao krvave zidove. Zatvorenike su, kako je kazao, svakodnevno tukli izvjesni stražari Siniša i Predrag, te vojnici “šešeljevci”, “Bijeli orlovi” i drugi koji su sa položaja dolazili da se “ižive nad zatočenima”.

“Vidio sam barem trideset puta da tuku zatvorenike”, izjavio je Ruhotina i dodao kako to niko nije sprečavao.

Dok je kopao rovove sa još nekim zatvorenicima u krugu fabrike “Pretis”, ovaj svjedok je ranjen, dok je jedan od zatočenika preminuo usljed ranjavanja.

Ruhotina je preživio i o dvođenje u živi štit na brdu Žuč, gdje je, kako je rekao, bio “rezervni pancir” vojnicima. Razmijenjen je u martu 1993. godine iz zatvora Kula u Lukavici.

Nastavak suđenja zakazan je za 26. juni.