Nemogući zaključci

Napadi iz snajperskih pušaka, po optužnici protiv bivšeg predsjednika RS-a, bili su, uz dugotrajno granatiranje, dio kampanje terora nad stanovništvom Sarajeva, koju je VRS sprovodila od 1992. do 1995. godine.

Ekspert Poparić, bivši oficir Jugoslovenske Narodne Armije (JNA), tvrdio je da su hici na tramvaje u Sarajevu 1994. i 1995. bili ispaljivani sa teritorije pod kontrolom Armije BiH (ABiH) u centru grada, a ne sa okolnih srpskih položaja.

Komentarišući napad na tramvaj u blizini bivše kasarne “Maršal Tito”, u kojem su 23. novembra 1994. bile ranjene dvije žene, Poparić je kazao da je, prema istrazi sarajevske policije, metak prošao kroz otvoren prozor, zatim se raspao i ranio putnice.

“To je praktično nemoguće”, konstatovao je svjedok.  

Ugao pod kojim je hitac pogodio tramvaj bio je velik, što, po Popariću, ukazuje da osoba koja ga je ispalila nije mogla biti na soliterima pod srpskom kontrolom na Grbavici, već na zgradi Izvršnog vijeća, koju je držala ABiH.

Isti zaključak, Karadžićev balističar donio je i u vezi sa incidentom u kojem su, gotovo na istom mjestu, u tramvaju 27. februara 1995. hicima ranjena tri građanina Sarajeva.

Na početku unakrsnog ispitivanja, tužilac Fergal Gaynor nastojao je da kredibilitet eksperta Odbrane naruši ukazivanjem da on nije specijalista za snajpere i da nije obučavan za kriminalističke istrage. Poparić je to potvrdio.

Zastupnik Optužbe zatim je eksperta Odbrane ispitivao o tehničkim detaljima modifikovanih avio-bombi koje je VRS ispaljivala na Sarajevo, sugerišući da su one bile improvizovano i neprecizno oružje.

Unakrsno ispitivanje Poparića, tužilac Gaynor završiće 31. maja.

Karadžić je optužen i za genocid počinjen u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.