Članak

S Lukićevom ekipom u “Vilinoj vlasi”

28. Maja 2013.00:00
U nastavku suđenja za zločin u Višegradu, svjedok Tužilaštva je kazao kako je optuženi Oliver Krsmanović “u ekipi Milana Lukića” bio u hotelu “Vilina vlas” kada je jedna djevojka dovedena i maltretirana.

This post is also available in: English

Svjedok Radovan Milosavljević je početkom rata, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), bio na straži pedesetak metara od hotela, u koji je, kako je rekao, dolazio “Milan Lukić sa svojom ekipom”.

“Među njima je bio i Oliver Krsmanović, braća Milosavljević, Željko Lelek… Nisam znao šta se unutar hotela dešava”, kazao je svjedok.

On je ispričao kako je jednom dovedena izvjesna Igbala Bećirević, koju su izveli ispred hotela.

“Skinuli su je golu i gluhonijemog Slobodana Vukovića su nagonili na nju. Ta ekipa je bila tamo… i Oliver je bio tu”, prisjetio se svjedok.

Državno tužilaštvo tereti Olivera Krsmanovića da je kao bivši pripadnik Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), počinio ubistva, silovanja i zlostavljanja bošnjačkog stanovništva u Višegradu.

Milan Lukić je pred Haškim tribunalom osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog zločina počinjenih u Višegradu, a Željka Leleka je Sud BiH pravosnažno osudio 2009. na 16 godina zatvora za zločine u ovom gradu.

Na pitanje branioca Slaviše Prodanovića zbog čega prilikom davanja izjave Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) 2006. godine nije spomenuo da je Krsmanović bio ispred hotela kada su izveli Igbalu Bećirević, svjedok Milosavljević je odgovorio da ga niko nije pitao za njega.

“Rekao sam da je ta ekipa koju sam već spominjao bila tu. Mene je tek kasnije tužilac pitao za Olivera Krsmanovića”, objasnio je svjedok.

Vještak Hamza Žujo je pred Sudom potvrdio da je radio ekshumaciju tijela koja su bila ukopana na poljani uzvodno od rijeke Žepe, dok su patolozi iz Haškog tribunala radili obdukciju.

Ove žrtve se, kako je kazao tužilac Mirko Lečić, spominju u nekoliko tačaka optužnice.

Suđenje će biti nastavljeno 4. juna.

Povezani članci

Mirna Buljugić


This post is also available in: English