This post is also available in: English
Zaštićena svjedokinja M-5 je navela da su iz konvoja kasnije izdvojeni muškarci i pobijeni u jami Paklenik (općina Sokolac).“Više puta je Ljupko Tasić u junu 1992. navraćao u naše selo Žagre i nagovarao nas da idemo konvojem. Govorio je da će on to organizovati, jer nas ne mogu braniti od druge vojske”, kazala je svjedokinja i dodala kako poznaje Tasića, koji je živio u selu Bosanska Jagodina (općina Višegrad).Prema njenim riječima, optuženi Tasić je 14. juna 1992. godine rekao mještanima sela Žagre da dođu u Bosansku Jagodinu, odakle će autobusima biti izmješteni na slobodnu teritoriju.“Moj muž, djeca i ja smo došli autom, i predali ključeve Tasiću, a on je rekao, ako ikad preživimo, čekat će nas auto”, ispričala je M-5. Dodala je da su odvedeni na plato kod Drinskog mosta u Višegradu, gdje su ih vojnici popisivali, te su nakon toga krenuli prema Gornjoj Lijeski (Višegrad).“Ljupko je u ‘tamiću’ išao za nama, a vidjela sam ga i na Išerić brdu, gdje su muškarce izveli i odvojili od žena. Djeca su plakala. Moj muž je tada imao 28 godina, a sa još dvojicom braće je vraćen nazad u autobus”, kazala je M-5.Ona je rekla da je i optuženi u ‘tamiću’ krenuo za autobusima koji su odvezli muškarce. Do 2000. godine svjedokinja nije znala šta joj se desilo s mužem, a tada je saznala da su svi muškarci sa Išerić brda odvedeni i pobijeni u jami Paklenik, gdje su tijela ekshumirana.Tasić je optužen da je, zajedno sa Predragom Milisavljevićem i Milošem Pantelićem, učestvovao u ubistvima, prisilnom preseljenju stanovništva, zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima i drugim nečovječnim djelima u Višegradu. Milisavljević i Pantelić su ove zločine, kako je navedeno u optužnici, počinili u periodu od aprila do juna 1992. godine kao pripadnici rezervnog sastava policije u Višegradu, a Tasić kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).U korist Tužilaštva BiH svjedočila je i Mirsada Mutapčić, koja je kazala kako je na platou u Višegradu vidjela optuženog Tasića, koji se prepirao sa Milanom Lukićem.“Lukić je ušao u naš autobus i kada je ugledao moju jetrvu, rekao joj je: ‘Zizo, kuda ste pošli, jesam ti rekao da odete za Žepu?! Znaš li da će vas pobiti na Sokocu?’, a moja jetrva je odgovorila: ‘Neka nas pobiju’”, ispričala je svjedokinja.Ona je dodala da je potom iz autobusa Lukić htio izvesti jednog momka, međutim optuženi Tasić je ušao i povukao ga vani. Obojica su, prema riječima svjedokinje, otišli preko ulice, gdje su se prepirali i gurkali.Milan Lukić je pred Haškim tribunalom pravosnažno osuđen na kaznu doživotnog zatvora za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u Višegradu.Svjedokinja je navela da su na Išerić brdu razdvojili muškarce, dok su žene otišle u obližnje selo Kolakovići, gdje su provele četiri dana.Za sudbinu svoje braće, koja su odvezena u autobusu zajedno sa drugim muškarcima, svjedokinja je saznala 1993. godine, kada se pojavio Ferid Spahić, komšija koji je preživio strijeljanje u jami Paklenik.“Moja četvorica braće su ubijena, a najmlađi je imao samo 18 godina. Tri brata su strijeljana, dok je jedan ubijen tupim predmetom – pretpostavljam da je htio pobjeći”, rekla je svjedokinja.Suđenje se nastavlja 21. maja.
