Nedjelja, 6 jula 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

This post is also available in: English

U autobus su ulazili jedno iza drugog, i za svega nekoliko minuta više nije bilo mjesta. Svi su tu: Prijedor, Konjic, Sarajevo, Gradiška, Banja Luka, Tuzla… I svi sa jednakom željom da “Put ka moru” konačno otpočne. 

Članovi Inicijative “Jer me se tiče” su 27. aprila zajedno obišli bivša mjesta zatočenja i poklonili se civilnim žrtvama rata različitih nacionalnosti. I oni, aktivisti, također različitih su nacionalnosti, ali u ovom autobusu to nikom ne smeta. Za “Put ka moru” odlučili su se jer, kako ističu, na hiljade Bosanaca i Hercegovaca svake godine tim putem odlazi na ljetovanje, ne znajući da prolaze pokraj mjesta gdje su bili zatočeni njihovi sugrađani samo jer su se “drugačije” zvali. 

Nakon 20-ak minuta vožnje od Sarajeva, autobus je prvi put stao. U grupi je nekoliko zbunjenih lica, pogleda usmjerenog prema objektu ispred kojeg su svi stali, i na kojem crvenim slovima piše “Kulturno-sportski i rekreacioni centar (KSRC) Hadžići”. 

Nikola Kuridža, aktivista iz Prijedora, okupljenima čita sažetak onog što se u tom objektu dešavalo civilima Bošnjacima iz Hadžića tokom 1992. godine. I moli da se minutom šutnje oda počast svim žrtvama nastradalim u tom objektu. Tišina je trajala puno duže od minute. 

Muk i nevjerica

Putujući ka jugu, skupa su obišli i druga mjesta zatočenja – Čelebiće u Konjicu, Muzej “Bitka za ranjenike na Neretvi” u Jablanici i Dretelj u Čapljini. 

Ispred svakog mjesta odzvanjaju riječi: “Ovdje su civili mučeni, premlaćivani, odvođeni na prinudne radove, silovani, seksualno zlostavljani, ubijani…” 

Među mnogim aktivistima vlada muk i nevjerica. Mnogi su prvi put posjetili ta stratišta, nisu imali nikakvih ili tek malo informacija o onom što se tu dešavalo. Kako ističe jedna od aktivistica iz Gradiške, uzrok problema nepoznavanja i neprepoznavanja zločina i patnji koji su počinjeni nad građanima različitih nacionalnosti leži i u činjenici što “ljudi u BiH ne posjećuju, niti obilježavaju mjesta stradanja drugih naroda, mada je to put ka pomirenju”.

Objekti koji su nekada bili mjesta zatočenja civila, danas nisu promijenili svoju prvobitnu namjenu. U kasani u Čelebićima je i dalje vojska koja s puškama na leđima čuva ulaz u taj kompleks, muzej u Jablanici i dalje njeguje uspomenu na važnu bitku iz Drugog svjetskog rata, u KSRC-u u Hadžićima i dalje se organizuju sportske i kulturne manifestacije, dok kompleks bivše kasarne u Dretelju izgleda napušteno.

Na spomen-ploči podignutoj ispred KSRC-a stoji da je tokom rata preko 500 Hadžićana prošlo kroz različite logore, te da je to znak sjećanja na njih. 

Sjećanja žrtava i dosadašnje presude različitih sudova jedine svjedoče o zločinima u drugim objektima jer ispred njih još nisu podignuti spomenici.

Dok mještanin Čelebića koji je stajao nedaleko od okupljenih aktivista nije želio govoriti o događajima iz 1992. godine jer “nije bio tu i ne zna ništa”, mještanin Jablanice kaže da se u objektu muzeja “ništa toliko strašno” nije desilo. Također dodaje da su u tom objektu Hrvati “bili samo privremeno zatvoreni”, i da spomenici možda i nisu dobar način obilježavanja zločina jer “mogu izazvati mržnju naroda”.

“Zločine treba zaboraviti na neki način. Mislim da je potrebno obilježavati samo velika mjesta stradanja”, ističe A.B. iz Jablanice.

U Inicijativi kažu da su “svojim dostojanstvenim i iskrenim činom željeli poslati jasnu poruku društvu da ne prihvataju negiranje zločina, diskriminaciju i politiziranje civilnih žrtava”.

“Sve civilne žrtve treba pamtiti i odati im počast kao građanima BiH koji su ubijeni samo zato što su pripadali nekom drugom narodu”, kaže Emir Hodžić, jedan od aktivista Inicijative. 

“Put ka moru” aktivisti su završili u Mostaru, gdje su sa Starog mosta bacili ruže u znak sjećanja na sve žrtve rata i poručili da nisu zaboravljene. 

Nepostojeći spomenik 

Prema postojećim presudama, u različitim objektima na području Hadžića srpske vlasti su tokom 1992. godine zatvarale nesrpsko stanovništvo. U tom periodu zatočenici su mučeni, silovani, ubijani, te odvođeni u nepoznatom pravcu, nakon čega im se gubi svaki trag. 

Iste godine, Armija BiH (ABiH) je u objektu u Čelebićima držala zatočene osobe srpske nacionalnosti. Presudama je utvrđeno da su zatočenici premlaćivani, ubijani, seksualno zlostavljani, mučeni i bili izloženi nehumanim postupanjima. 

U prostorijama muzeja u Jablanici, ABiH je, prema iskazima svjedoka i optužnici Tužilaštva BiH, tokom 1993. godine u zatočeništvu držala osobe hrvatske nacionalnosti. One su tokom zatočenja bile izložene mučenju, premlaćivanju, silovanju, odvođenju na prinudne radove… 

U jednom od, kako preživjeli kažu, najokrutnijih logora u proteklom ratu – Dretelju – Hrvatsko vijeće obrane (HVO) je od 1992. do 1994. godine zatvaralo Srbe i Bošnjake s područja Hercegovine. Civili i ratni zarobljenici su tokom zatočenja bili okrutno premlaćivani, psihički i seksualno zlostavljani, silovani, dok ih je određeni broj ubijen.

Najčitanije
Saznajte više
U Bratuncu obilježena 33. godišnjica zločina
U Bratuncu je u subotu obilježena 33. godišnjica zločina čemu su prisustvovali predsjednik Republike Srpske i brojni ministri iz entitetske Vlade kao i Ana Brnabić, predsjednica Narodne skupštine Republike Srbije.
Dodiku ukinut pritvor nakon što se pojavio na saslušanju u Tužilaštvu BiH
Milorad Dodik u petak se dobrovoljno prijavio u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u pratnji advokata da bi bio ispitan kao osumnjičeni za napad na ustavni poredak nakon čega mu je ukinut jednomjesečni pritvor koji mu je ranije bio određen jer se nije odazvao pozivu na saslušanje, objavljeno je u zajedničkom saopštenju Državnog tužilaštva i Suda.
Naredne sedmice počinje WARM festival
Potvrđena optužnica za zločine u Banovićima