This post is also available in: English
Salčin je kazao da je bio pripadnik Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), te da je komandant jedinice bio Zulfikar Ališpago.
Prema riječima Salčina, sredinom aprila 1993. kurir mu je poručio da se sprema nova akcija, ali nije rečeno na kojem području.
“Izašli smo vani. Tada smo bili smješteni na Igmanu i vidio sam Samira Šemsovića zvanog Samko. Nas nekoliko je bilo pozadi. Smjestili su nas u kamion hladnjaču”, rekao je Salčin, dodavši da je oko 25 pripadnika jedinice išlo u akciju.
Nakon dvije noći provedene u Bradini i Parsovićima, 16. aprila 1993. godine, kako je rekao Salčin, jedinica je krenula u akciju. Salčin je dodao da je akcijom komandovao Šemsović.
“Išli smo pješke iz Parsovića. Došli smo na brdo iznad jednog sela i odjedanput, bez ikakve komande, čuo se tekbir i vidio sam masu nepoznatih vojnika kako skaču kao strijelci u napad na selo. Meni je noga bila povrijeđena, tako da sam ja kaskao za svima i zadnji sam stigao u selo”, ispričao je Salčin.
On je rekao da je po ulasku u selo zatekao Šemsovića i još jednog vojnika kako stoje pored desetak civila.
“Jedna mala djevojčica je plakala, prišao sam joj i pitao zašto plače, a ona mi je rekla: ‘Ubiće mi brata’. Ja sam joj rekao da neće. Tada me Samko ostavio kod civila, a oni su otišli. Počela je padati kiša, pa smo se sklonili u jednu kuću. Ja sam se ponašao potpuno normalno”, prisjetio se Salčin.
Nakon izvjesnog vremena, kako je rekao Salčin, čuo je nepoznati glas izvan kuće kako govori da je Samko povrijeđen te da civile treba izvesti iz kuće.
“Kada sam izišao, vidio sam grupu drugih žena. Nepoznati glas je pozvao da muškarci dođu na jednu stranu, a da se žene odvedu dalje. Ja sam mislio da muškarce vode na razmjenu. Jedan dječak od 15-tak godina je krenuo za njima, a ja ga nisam htio odvajati od sestre pa sam mu rekao da ne ide s njima. Onda sam čuo isti onaj glas kako govori: ‘Streljački vod, pripremi se’. To me iznenadilo jer mi nismo imali streljački vod. Rekao sam ženama da sakriju malog i čulo se više rafala”, kazao je Salčin, dodavši da je nakon toga napustio selo.
Salčin je rekao da tokom napada nije vidio pripadnike jedinice, Zulfikara Ališpagu, Mensura Memića, Nedžada Hodžića ili Nihada Bojadžića.
Salčin je optužen sa Memićem, Hodžićem, Bojadžićem, Ališpagom i Senadom Hakalovićem za učešće u napadu na selo Trusina 16. aprila 1993. godine, te ubistva 22 civila i ratna zarobljenika.
Na ovom suđenju je okončano i ispitivanje bivše kuharice u jedinici “Zulfikar”, Nedžade Lepare, koja je kazala da je u danima prije ranjavanja i smrti Samira Šemsovića viđala optuženog Memića zvanog Menta na Igmanu.
“Menta je tada bio novi vojnik, a tradicija u jedinici je bila da novi ne idu u akciju”, rekla je ona.
Suđenje će biti nastavljeno 22. aprila, kada će biti završeno unakrsno ispitivanje optuženog Salčina.
