Zločini su politički govor

“Karadžić nikada nije insistirao na činjenju bilo kakvih zločina, niti sam ja svjedok da je on bilo kada u tome učestvovao”, kazao je Dodik, istaknuvši da je Karadžić uporno tražio da se konflikt mirno riješi i da počinioci zločina, pripadnici paravojnih formacija, odgovaraju.

Karadžić, koji je tokom rata u BiH bio predsjednik RS i Srpske demokratske stranke (SDS), optužen je u Haagu za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid u Srebrenici, terror nad civilima u Sarajevu granatiranjem i snajperisanjem, kao i za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Dodik je negirao i postojanje udruženog zločinačkog poduhvata srpskog vodstva za trajno i nasilno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata sa teritorije BiH, za koju je planirano da bude uključena u novu srpsku državu.

“Ja nigdje nisam čuo, ni na jednom sastanku, ni na jednoj skupštini promociju ovakvih ciljeva, niti da ste vi to bilo kada rekli, niti sam ja od vas bilo kada čuo da ste tražili tako nešto, niti ste bili u funkciji davanja naloga za bilo kakve poduhvate, pogotovo ne zločinačke”, rekao je Dodik obraćajući se Karadžiću.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Alan Tieger predočio je Dodiku da je on sam 2001. godine optužio SDS za organizovanje i učešće u zločinima. Tužilac je citirao Dodikovu izjavu pred “regionalnom skupštinom u Banjoj Luci” da se “mora otvoreno reći da su zločini orkestrirani pod vodstvom SDS-a” i da počinioci “moraju odgovarati pred Haškim tribunalom”.

“To je bila politička borba između mene i SDS. To je bio politički govor koji ne mora biti zasnovan na činjenicama, ali ne sporim da sam to rekao”, kazao je Dodik.

Upitan “da li prihvata ili osporava da su nad Muslimanima i Hrvatima počinjeni masovni zločini”, Dodik je uzvratio: “Tamo je bio građanski rat. Organizovane vojne snage imali su Srbi, Hrvati i Muslimani. Na sve tri strane bilo je kršenja ratnog prava i zločina.”

Dodik je tvrdio i da, “tamo gdje nisu bili naoružani i nisu podržavali vojne akcije, Muslimani nisu bili dirani i nije bilo tragova zločina”.

Tokom svjedočenja, Dodik je za rat u BiH okrivio “unilateralnu secesiju” od Jugoslavije koju je sprovela Stranka demokratske akcije (SDA) na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Izetbegović, koji je bio prvi predsjednik BiH, umro je u oktobru 2003.

Vlast koja je donijela tu odluku, kako je rekao Dodik, nije bila ustavna i reprezentativna, zato što u njoj nije bilo predstavnika srpskog naroda, a “taj akt uzrok je sukoba koji se kasnije desio”.

Svjedok je kazao da je Izetbegović u to vrijeme predano radio na afirmaciji svoje ranije napisane knjige “Islamska deklaracija”, kojom se tražilo uvođenje društva zasnovanog na islamskim vrijednostima i šerijatu.

“Ja sam mogao da vidim iz dana u dan operativnu razradu tih političkih ciljeva iz Izetbegovićeve ‘Deklaracije’ koja je jasno govorila o tome da Muslimani, tamo gdje uspostave vlast, moraju da organizuju islamsku državu”, posvjedočio je Dodik.

Po njegovim riječima, SDA je, kao “izrazito nacionalistička” partija, “uporno pokušavala da naruši pažljivo izbalansiranu strukturu BiH zasnovanu na činjenici da tamo žive tri naroda”, na kojoj je i danas jedino moguć opstanak BiH.

“Bilo je vidljivo insistiranje SDA da preuzme ingerencije i upravlja čitavom BiH, kao i da nacionalna prava budu urušena u korist Izetbegovićevog cilja da napravi unitarnu BiH, što bi donijelo muslimansku dominaciju”, naznačio je Dodik.

Svjedok je naglasio da nije bio član SDS-a, ali je vjerovao da je politika Izetbegovića politika opasnih namjera i da je u tom pogledu napravio temelje za sukob koji će uslijediti i koji je bio dramatičan na prostoru BiH.

Nasuprot tome, po Dodiku, SDS se prvo zalagala za opstanak Jugoslavije, kao najbolje rješenje za sve narode, a kasnije je prihvatila Kutiljerov plan po kojem bi BiH bila nezavisna, uz nacionalne entitete koji bi narodima garantovali ravnopravnost. Ali, Dodik je istakao da je taj plan Izetbegović odbio.

Odgovarajući na pitanja tužioca, Dodik je potvrdio tačnost svega što je svjedočio na suđenju Radoslavu Brđaninu 2003. godine pred Tribunalom, uključujući i opis djelovanja srpskih paravojnih snaga u banjalučkoj regiji.

Dodik je potvrdio da su Karadžić, predsjednik Skupštine RS Momčilo Krajišnik, ministar unutrašnjih poslova Mićo Stanišić i šef banjalučke policije Stojan Župljanin tada bili “najmoćniji ljudi, svako na svom nivou odgovornosti”.

Tribunal je zbog zločina u BiH Krajišnika osudio na 20 godina zatvora, a Stanišića i Župljanina nepravosnažno na zatvorsku kaznu od po 22 godine.

Tužilac Tieger je Dodika podsjetio i na izjavu da je Karadžić 1997. godine iz RS-a iznio “36 miliona njemačkih maraka”, na šta je Dodik odgovorio da je kasnije saznao da je taj novac bio “založen za materijale za obnovu RS-a”, i deponovan kod preduzeća u Srbiji.

Biljanu Plavšić, koja je pred Tribunalom 2003. godine priznala krivicu za progon nesrba u BiH i osuđena na 11 godina zatvora, Dodik je nazvao “dobrom i časnom ženom”.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno 10. aprila.