This post is also available in: English
U maju 1992. godine, Asim Šehić je iz svog stana u Vogošći odveden u hotel “Park”, odakle ga sprovode u zatočenički objekat “Bunker”, gdje ostaje tri mjeseca.
Svjedok Šehić je kazao da su ga uhapsila dva uniformisana lica, koja su ga iste večeri u kancelariji u hotelu fizički maltretirala.
“Kad su me uveli, unutra je sjedio Boro Radić, a pored njega Brano Vlačo. Ja ih nisam poznavao, ali sam kasnije čuo ko su oni. Vlačo je ubrzo izašao iz te prostorije, a vojnici su krenuli da me udaraju. Optuživali su me da sam planirao atentat na Boru Radića i da sam imao mitraljesko gnijezdo na zgradi. To je bila čista budalaština”, objasnio je Šehić.
Iste večeri, Šehića iz hotela “Park” odvode u objekat “Bunker”, blizu pansiona “Kontiki”, gdje je sa još dvadesetak osoba bio zatvoren u lošim uslovima. Šehić je ispričao da je hrane jedva bilo, te da su zatvorenici spavali na betonu, fiziološke potrebe vršeći u bure koje je stajalo u istoj prostoriji.
Prema riječima svjedoka, zatvorenici su odvođeni na kopanje rovova, u živi štit, a svakodnevno su bili fizički i psihički maltretirani.
“Za tri mjeseca sam batine dobio tri puta. I svaki put bih pao u nesvijest. Kako sam invalid još od prije rata, batine nisam dobro podnosio. Ono što je bilo dobro jeste što me nikada nisu vodili na kopanje rovova ili u živi štit”, kazao je Šehić.
Svjedok je dodao da je par puta čuo i vidio maltretiranje zatvorenika koje su tjerali da goli, s betona visokog tri metra, skaču na granje, kao i tjerenje zatvorenika na međusobni seksualni odnos.
Tužilaštvo BiH tereti Branka Vlaču da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila. Prema optužnici, zatočenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali. Vlačo je, smatra Tužilaštvo BiH, silovao jednu žensku osobu.
U nastavku svjedočenja Šehić je kazao da je optuženog Vlaču viđao dok je bio zatočen u “Bunkeru”, ali da ga on nikada nije tukao. Ispričao je i da mu je Vlačo, nakon što su mu stražari uzeli novčanik sa novcem, isti vratio.
“Ne znam jesu li se oni njega plašili, ali kad je Vlačo bio tu, imao sam utisak da oni ne tuku. Mada, mislim da je za sve to on znao i da je sve to moglo da se spriječi”, rekao je Šehić.
Nakon tri mjeseca zatočeništva, Šehića zajedno sa ostalim zatvorenicima iz “Bunkera” odvode u “Planjinu kuću”, gdje ostaje par dana.
Pred Sudom BiH svjedok nije mogao da potvrdi da li su zatvorenike iz “Planjine kuće” vodili na radove, jer je nakon četiri dana razmijenjen.
Nastavak suđenja zakazan je za 10. april 2013. godine.
