This post is also available in: English
Hazim Hodžić, koji je do juna 1993. godine sa porodicom živio u selu Gračanica (opština Prozor), kazao je da su pripadnici HVO-a tada upali u selo i zapalili skoro sve kuće u kojima je živjelo bošnjačko stanovništvo.
Nakon tog napada svjedok sa porodicom odlazi u obližnje selo Tolovac, gdje se zajedno sa mještanima krije u šumi. Kako je rekao, tog dana kada su pripadnici HVO-a ušli u Tolovac, njegov otac se nalazio u kući, u kojoj je ubijen i zapaljen.
“Ne znam ko je kuću tačno zapalio. To nisam vidio. Znam samo da su mještane i u Gračanici i u Tolovcu maltretirali pripadnici HVO-a, i to njihov ‘Kinder vod’, koji je uvijek bio u maskirnim uniformama i sa crnim čarapama na glavi”, objasnio je Hodžić.
I Numo Kovačević iz obliženjg sela Kranjčići (opština Prozor) kazao je kao svjedok Tužilaštva da su pripadnici “Kinder voda” u julu 1993. godine ušli u njegovu porodičnu kuću i opljačkali ih.
“Tražili su pare, samo su to tražili. Pronašli su neke njemačke marke koje smo imali, ali to je bilo nešto sitno. Mene su tada uhapsili, a među vojnicima koji su upali u našu kuću moja žena je prepoznala izvjesnog Zorana Petrovića, koji je sa našom kćerkom išao u školu. Znali smo da je on bio pripadnik ‘Kinder voda’ i po tome znam da su to oni bili”, rekao je Kovačević.
Tokom nastavka svjedočenja ispričao je da su ga tog dana uhapsili i odvezli do Srednjoškolskog centra u Prozoru, odakle je odveden u logor Dretelj.
“Skoro dva mjeseca bio sam zatočen u logoru. O tome vam neću pričati, ali ću reći da sam u logor došao sa 72 kilograma, a kad sam izlazio imao sam jedva 32”, kazao je svjedok Kovačević.
Tužilaštvo BiH tereti Željka Jukića, bivšeg pripadnika HVO-a, da je od jula do septembra 1993. godine, sa drugim pripadnicima HVO-a i Hrvatske vojske (HV), učestvovao u progonu bošnjačkih civila, ubistvima i prisilnim nestancima bošnjačkog stanovništva iz opštine Prozor.
U nastavku suđenja ispitivana je i zaštićena svjedokinja A4, koja je iskaz dala iz druge prostorije uz distorziju glasa.
Svjedokinja je rekla da su u ljeto 1993. godine pripadnici HVO-a ušli u selo Klek, gdje je živjela sa porodicom, te ubili njenog oca i komšiju.
Kako je ispričala, žene i djecu su protjerali u jednu kuću.
“Ja sam u toj kući bila silovana, od strane šest vojnika. Nisam nikoga poznavala, osim da sam vidjela da nose oznake na kojima je pisalo ‘HVO’. Tada sam imala 17 godina”, ispričala je A4.
Irena Pehar, braniteljica optuženog, prezentovala je iskaz svjedokinje uzet nakon rata, a u kojem se navodi njeno ime i prezime. U sudnici koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta mogao se čuti identitet zaštićene svjedokinje. Sudsko vijeće je upozorilo braniteljicu, kao i ostale prisutne u sudnici, da je otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka krivično djelo.
Pehar se nakon toga izvinila Sudskom vijeću.
Svjedočenje iz druge prostorije uz zaštitne mjere identiteta jeste najviši stepen zaštite koji može biti dodijeljen na suđenju.
Nastavak suđenja zakazan je za 28. mart 2013. godine.
