Članak

Spas u šumi

8. Marta 2013.00:00
Na suđenju za zločine počinjene na području Prozora, zaštićeni svjedoci Tužilaštva BiH ispričali su da su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane u julu 1993. godine upadali u sela u ovoj opštini, palili kuće, ubijali i protjerivali lokalno stanovništvo.

This post is also available in: English

Svjedok Tužilaštva, koji je iskaz dao pod pseudonimom A-3, rekao je da su mu u julu 1993. godine na području opštine Prozor ubijeni svi članovi uže i šire porodice. Kako je ispričao, ubistva su se dogodila prilikom “upada” pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u sela Skrobučani, Heljdovi i Munikoze.

“U selima na ovom području ubijeno je oko 15 civila i više od 50 kuća spaljeno. Među ubijenima su bili moj otac, majka, brat, tetka, tetak, amidža i daidža. Nakon ovoliko godina, jedino sam brata pronašao”, kazao je A-2, objasnivši da je on preživio jer se sve vrijeme krio u šumi.

Kako je rekao, ne zna ko je ubio članove njegove porodice, ali je čuo da su u sela “upadali i palili ih” pripadnici “Kinder voda” HVO-a.

Tužilaštvo BiH tereti Željka Jukića, bivšeg pripadnika HVO-a, da je od jula do septembra 1993. godine, sa drugim pripadnicima HVO-a i Hrvatske vojske (HV), učestvovao u progonu, ubistvima i prisilnim nestancima bošnjačkog stanovništva iz opštine Prozor.

Na današnjem ročištu iskaz je dao i zaštićeni svjedok A-2, koji se u julu 1993. godine krio u šumi kada su pripadnici HVO-a upali u selo Heljdovi i spalili sve kuće.

“Sve je bilo sravnjeno sa zemljom. Stanovništva nije bilo, ali su uhvatili jednog maloljetnog dječaka, koji je morao da nas otkrije. Tada je stanovništvo uhvaćeno u šumi i prebačeno za Prozor, dok su se nas 32 muškarca spasila pobjegavši dublje u šumu”, objasnio je A-2.

Na pitanje Odbrane da li može da kaže ime i prezime bilo kog vojnika HVO-a koji je bio u njegovom selu u julu 1993. godine, svjedok je odgovorio da ne može jer po imenu nikog nije poznavao.

Nastavak suđenja, kada će Tužilaštvo ispitati još tri svjedoka, zakazano je za 14. mart.

Povezani članci

Dragana Erjavec


This post is also available in: English