Ubijene komšije na cesti

Svjedokinja Ljubica Sedić je ispričala da je 26. marta 1992. godine iz kuće u Sijekovcu čula pucnje, te glas koji je megafonom pozivao srpske porodice da predaju sve naoružanje.

Ona je kazala da misli da je to bio glas Zemira Kovačevića, ali da u to ne može biti sigurna.

Prema riječima svjedokinje, ona se s mužem prvo sakrila u bašti, a potom su pobjegli do kuće njenog brata, koji je živio dva kilometra dalje.

“Došla sam s bratom sutradan i vidjela mrtva tijela. Nema žive duše… Milana Zečevića i njegovog brata Vasu sam vidjela, a treći brat Petar je bio mrtav na cesti… On je bio malo neuračunljiv, ali miran. I Luku Miloševića sam vidjela”, prisjetila se Sedić, koja je dodala da joj je kuća bila spaljena.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Odbrana je svjedokinji pokazala tri izjave koje je davala tokom istrage, a u kojima nije navela ime optuženog. Na pitanje zašto prethodno nije spominjala Kovačevića, svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća.

Kovačević je optužen da je, kao pripadnik Interventnog voda 1. bosanskobrodske brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), počinio zločine s neidentifikovanim pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Hrvatske vojske (HV) u selu Sijekovac (općina Bosanski Brod).

Prema optužnici, Kovačević je učestvovao u napadu na selo Sijekovac, gdje je, zajedno sa ostalima, iz kuća u dvorište izveo 15 odraslih osoba i četvero djece, od kojih su neki pobijeni.

Na ovom ročištu je u korist Tužilaštva BiH svjedočio i Vojislav Ćerić, koji je ispričao da je u poslijepodnevnim satima 26. marta 1992. godine iz svog doma u Sijekovcu čuo prvo “detonacije, a potom i pješadijske napade”.

Ćerić je ispričao da je ranije tog dana vidio dvojicu naoružanih mladića ispred doma svoje majke.

“Oni su pitali za mene, ali majka im je rekla da nisam tu”, prisjetio se Ćerić.

On je kazao da poznaje optuženog Kovačevića, ali da mu nije poznato da li je učestvovao u napadu na Sijekovac u martu 1992. godine.

Suđenje Kovačeviću će biti nastavljeno 13. marta.