Vlačo: Zatočeništvo i stravična zlostavljanja
This post is also available in: English
Dajući iskaz pred Državnim sudom, ovaj svjedok je rekao da je u maju 1992. godine zatvoren u kasarnu Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Semizovcu. Isti mjesec, iz kasarne je odveden u prostorije betonskog bunkera, koji se nalazio kod ugostiteljskog objekta “Kod Sonje”.
“Branko Vlačo i još jedan vojnik su nas hladnjačom prevezli do logora. Vlačo je izašao prvi iz kamiona i ušao prije nas u objekat gdje su nas ispitivali. Mi smo ulazili jedan po jedan, stali uz zid i tada je počelo ispitivanje”, objasnio je svjedok.
On se prisjetio i dana kada su njega i još jednog zatvorenika izveli iz “Bunkera”, te tražili da se “jašu, a da će oni da gledaju porniće”. Kasnije je jedan od vojnika rekao da će im ipak on pokazati kako se to radi, dodao je svjedok.
Na pitanje tužioca da li su poslušali vojnike, svjedok je kratko odgovorio da su se skinuli goli i radili ono što je traženo od njih. Kako je ispričao, tako gole su ih odveli do rijeke, međutim, nakon nekog vremena, vratili su ih u “Bunker”.
“Dok smo mi bili kod rijeke, vidio sam Vlaču i još jednog vojnika na brijegu kako se nešto raspravljaju. Nakon njihove rasprave, vojnik je došao do nas i vratio nas”, kazao je svjedok.
Tužilaštvo BiH tereti Branka Vlaču da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila. Prema optužnici, zatočenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a desetci se vode kao nestali. Vlačo je, smatra Tužilaštvo BiH, silovao jednu žensku osobu.
Nakon tri mjeseca koje je proveo u “Bunkeru”, svjedok je odveden u “Planjinu kuću” u Semizovcu, gdje je bio zatvoren još tri mjeseca. Kako je rekao, i tamo je bilo zlostavljanja, jednako kao i u logoru “Bunker”.
Za šest mjeseci koliko je bio zatvoren u logorima “Bunker” i “Planjina kuća”, svjedok je kazao da su zatvorenici živjeli u teškim uslovima – svi su vršili nuždu u jedno bure, spavali na betonu, a za hranu su dobijali jednu veknu hljeba koji su dijelili na 12 osoba.
“Za sve što se dešavalo u logorima, mislim da je Vlačo mogao da spriječi. On je ipak bio njihov upravnik logora”, kazao je svjedok.
Tokom davanja iskaza svjedok je ispričao da su zatvorenici odvođeni na prinudne radove, tjerani da skaču na prsa sa visine od jednog metra i odvođeni u živi štit, odakle su se mnogi vraćali ranjeni, a neki zatočenici su tako i ubijeni.
Ovom svjedoku nisu određene mjere zabrane, ali je nakon svjedočenja zatražio da se njegov identitet na otkriva u medijima zbog porodice.
Nastavak suđenja je zakazan za 27. februar.
D.E.
