This post is also available in:
Zaštićeni svjedok S-27 rekao je da Babić, koji je optužen za zločine u Bratuncu, tada ništa nije rekao.
“Poznao sam Savu Babića. Zakoračio je na vratima. Zadržao se minut, dva (…) Prvu ili drugu noć, po zatočeništvu, u sali možda da je korak ušao, samo je ćutao. Dalje od njega bio je otac Gorana Zekića. Drugi put sam ga vidio u holu škole u prolazu”, prisjetio se svjedok.
Svjedok se dodao je je otac izvjesnog Zekića tada rekao zarobljenicima: “I da vas sve pobijem, ne vrijedite mog Gorana”.
Svjedok je kazao tada nije znao koju je dužnost obavljao Savo Babić, kojeg poznaje od prije rata, te da o njemu nije čuo ništa loše.
Tužilaštvo tereti Babića da je u maju 1992., kao komandir Vojne policije pri VRS-u u Bratuncu, naredio, počinio i propustio da spriječi zatvaranje nesrpskih civila u školu “Vuk Karadžić” u Bratuncu.
Oko 400 zatvorenih civila, kako stoji u optužnici, živjelo je u strahu za svoj život. Svakodnevno su bili premlaćivani i mučeni, a više desetina civila je ubijeno ili su umrli zbog uslova u školi.
S-27 opisao je kako su se u fiskulturnoj sali škole, gdje su dovedeni muškarci u maju 1992. godine, dešavala ubistva i ubistva.
“Mogu da potvrdim da su u sali ubijeni Salko Ramić, Džemo Hodžić, Mustafa Hajdarević i zadnju noć Hajrudin Čomić. Prva trojica ubijena su nekim drvenim motkama, a Čomić metkom u glavu”, kazao je svjedok.
On je ispričao i kako se prvu noć ugušilo devet ljudi, jer nije bilo zraka u prostoriji u kojoj je bilo između 400 i 450 ljudi.
Svjedok je rekao da je on lično “dobio par udaraca nečim kao bič”.
Nastavak suđenja zakazan je 25. februar.
A.S.
