This post is also available in: English
Ocijenivši optužnicu neosnovanom, Odbrana je tvrdila da optuženi nije kriv, te zatražila da bude oslobođen. Sud BiH će presudu izreći u četvrtak, 14. februara.
Grujića, nekadašnjeg pripadnika jedinice “Baljkovica” VRS-a, Tužilaštvo BiH tereti da je 10. maja 1992. godine, zajedno s još nekoliko osoba, učestvovao u zarobljavanju i ubistvu 10 civila bošnjačke nacionalnosti na području općine Zvornik. U optužnici se navodi da su posmrtni ostaci tih 10 civila ekshumirani 1997. iz grobnice Pandurica, a strijeljanje je preživio samo jedan civil, koji je svjedočio na suđenju.
“Ležao sam licem prema zemlji, vezan. Zatvorio sam oči i prestao da dišem, praveći se da sam mrtav. Jedan mi je prišao i stavio prste na vrat da mjeri puls. Otišao je na put i rekao: Živ je, idi ga ubij. Ja sam se onda uspio skotrljati niz padinu”, kazao je svjedok opisujući strijeljanje.
Tokom suđenja, koje je trajalo oko deset mjeseci, saslušano je ukupno 15 svjedoka i dva vještaka. Optuženi Grujić se branio sa slobode, a suđenje mu je počelo 4. aprila prošle godine.
Raspored u strijelce
Početkom maja 1992. godine počeo je napad na zvornička sela. Iz sela Potočani, svjedok A je zajedno sa ocem i komšijom krenuo prema Kalesiji, koja je bila pod kontrolom Armije BiH (ABiH). Na lokalitetu Zmajevca zarobili su ih srpski vojnici i, u koloni sa ukupno 14 civila, odveli do mjesta Pandurica.
“Oko 500 metara od Pandurice, prišao je nepoznat vojnik i rekao: ‘Nigdje ih dalje ne vodite.’ Vojnik je stao iza naših leđa i ispalio rafal po nama. Ja sam se bacio ispod puta i znam da su i drugi počeli bježati. Čuo sam da neko govori: ‘Rasporedi se u strijelce, ne daj da pobjegnu’”, ispričao je svjedok.
Nakon što se pravio da je mrtav, svjedok se skotrljao niz padinu i uspio doći do jednog kanala, u kojem je bila voda. On je rekao da je tada čuo kako ga vojnici traže i pucaju. Iz kanala svjedok je izašao i sakrio se za jedan grm, da bi sutra uspio otići do Kalesije.
Svjedok nije vidio da li je optuženi Grujić pucao u zarobljenike, ali tvrdi da je bio među vojnicima koji su pratili njega i još 13 civila.
Miloš Grujić, stric optuženog, ispričao je kako je 10. maja 1992. kod sela Baljkovica vidio zarobljene Bošnjake, među kojima je prepoznao svoje komšije.
“Ne mogu njihovih imena da se dobro sjetim, ali među njima su bili muškarci, žene i djeca, svi civili. Ležali su potrbuške, sa svezanim rukama na leđima”, kazao je Miloš Grujić, istaknuvši da je na putu za Baljkovicu vidio puno vojnika, ali da ne može sa sigurnošću tvrditi da li je tu bio i optuženi.
Svjedoci Paša Memišević, Šaćir Ahmetović i Mehmedalija Mumić rekli su da im je svjedok koji je preživio strijeljanje ispričao da je optuženi Grujić bio u grupi ljudi koja je učestvovala u ubistvu njihovih najbližih, među kojima je bilo i maloljetno dijete.
Ahmetović je kazao da je među ubijenima bio njegov brat Alija, njegova supruga i maloljetni sin Ramo. Do danas, rekao je svjedok, nisu uspjeli pronaći posmrtne ostatke bratove supruge i djeteta.
Vedo Tuco, vještak sudske medicine, kazao je da je osam osoba identifikovano, dok je kod nekih utvrđeno da su stradale od strijelnih ozljeda.
Na suđenju je ispitano i nekoliko svjedoka koji su iskaz dali u korist Odbrane. Oni su govorili o ranjavanju i ubistvu nekoliko srpskih civila, ustvrdivši da im nije poznato da su Bošnjaci ubijeni u Pandurici.
Pomoć ranjenom
Svjedoci Miladin Gavrić i Lazar Jovanović ispričali su da je selo Baljkovica napadnuto 9. maja 1992. godine, kada je ubijeno pet i ranjeno 10 ljudi srpske nacionalnosti.
“Ubijena su tri brata i njihov rođak. Kada je bio napad, nastradala je Stojka Grujić, a bilo je i desetak ranjenih”, kazao je Gavrić, naglasivši da je ranjenog Nedjeljka Grujića predao Slobodanu Grujiću.
Nedjeljko Grujić je ispričao da mu je optuženi spasio život nakon što je 9. maja 1992. ranjen u selu Baljkovica “prilikom napada muslimana”. Svjedok je pojasnio da ga je optuženi nosio do Brezika, odakle je odveden u bolnicu u Loznicu (Srbija). Optuženi je tada, kako je kazao svjedok, ostao u Breziku.
Uroš Grujić, stric optuženog, rekao je da mu je tokom napada “Zelenih beretki” 9. maja 1992. ubijena supruga Stojka, a on i trojica sinova su ranjeni.
Sretko Rebić je kao svjedok Odbrane kazao da je 10. maja oko 10 sati sreo optuženog, koji je bio u civilnom odijelu, te ga poslije toga nije viđao. Za zarobljene Bošnjake koji su isti dan strijeljani na Panduricama, svjedok Rebić je rekao da nije čuo.
Svjedok Radovan Gavrić je kazao kako je 9. maja 1992. godine, kada je počeo napad na selo Baljkovica, vidio optuženog kako odvodi ranjenog Nedeljka Grujića prema selu Brezik.
“Ja sam Nedjeljka vodio do Molitvišta, koje je bilo u blizini Pandurice. Malo prije Molitvišta preuzeo ga je Slobodan Grujić i otišao s njim”, rekao je Gavrić, dodavši da je dan nakon napada na Baljkovicu proveo kod Molitvišta, gdje je vidio i optuženog.
On je kazao da tog dana nije čuo nikakvu pucnjavu iz pravca Pandurice.
Vještak sudske medicine Radenko Vuković, iznio je nalaz i mišljenje sačinjen na osnovu dokumentacije o posmrtnim ostacima nađenim u masovnoj grobnici na lokalitetu Pandurica. Vještak je rekao kako u postojećoj dokumentaciji nema detaljnih opisa strijelnih rana.
“Za sve povrede na posmrtnim ostacima ne može se tvrditi da su nastale dejstvom projektila iz ručnog vatrenog oružja”, kazao je vještak Vuković, dodavši da neki prelomi na posmrtnim ostacima nisu karakteristični za strijelne povrede, te da su mogli nastati prilikom transporta ili “nabijanjem vila” u tijela.
Albina Sorguč je novinarka BIRN – Justice Reporta. Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.
